Plamen ljubavi- štampana verzija priče

Devetnaesto poglavlje- Anđela

Potreba... Ne znam da li je to stanje duše ili tijela, ili možda oboje, znam samo da me tako čvrsto obavijala i tjerala da je zadovoljim. Nikad nije bila izraženija, nikad nije doslovno vrištala iz mene kao sad. Potreba za ljubavi koju želim, potreba za dodirom koji trebam, potreba za predajom koja je neizbježna i na kraju potreba da ga volim više nego prije. Ne moram da mu kažem to, on to osjeća. Znam da osjeća. Znam po načinu na koji me ljubi, po načinu na koji me dodiruje, po načinu na koji diše i kako mu srce u grudima lupa.

Koža pod mojim prstima mu se ježi, mišići se grče, a ruke postaju tako nemirne, dok prsti ostavljaju sitne žigove posjedovanja po meni. Označava me dodirom. Osjećam ga svakim dijelom sebe i divim se njegovoj kontroli koju ima. Da smo negdje na nekom drugom mjestu, sad bi vjerojatno vodili ljubav i bili zaključani u našoj maloj oazi sreće.

Osjećam pod prstima svaki njegov mišić, napet je do pucanja, ali i ja sam. Muški dodir na sebi nisam osjetila od kako je izašao iz mog života, sad bi mogla i da ga molim, a znam da me ne bi uzeo ovdje. Skupila sam malo snage da se odvojim od njega i udahnula prosvjež vazduh. Moja koljena su bila oko njegovog struka i njegovo uzbuđenje mi je bilo prislonjeno na moje vrelo središte. Haljinica na meni je izgužvana, a njegovi dlanovi lutaju po mojim bedrima ostavljajući vrele tragove po koži. Usne su mi natečene i bride od žestine poljupca koji smo upravo podijelili. Još... Tijelo traži još, duša traži još, ja tražim isto to...

„Nemoj tako da me gledaš, srno. Moja si, a ovdje te neću uzeti. Toliko poštovanja imam prema nama, oboma", glas mu je hrapav, dubok, prožet požudom. Naginje se prema meni i ljubi mi rame, zasisa mi kožu na njemu i lagano poljubi to mjesto. Treperim i to cijela. Sramotno sam vlažna, a misli su mi sve samo ne nevine i čiste.

„Ogi, ja...", ruka mu klizne unutrašnjom stranom mog bedra i zaustavi se na mojim gaćicama. Zastenjala sam i ponovo sam spustila usne na njegove. Moje nestašne ruke su se našle na njegovim hlačama, znam da je uzalud, ali sam morala da pokušam.

„Ne, rekao sam ti... Dođi da te oslobodim i ne dodiruj me. Samo jedan dodir i svršiću u gaće, a ne želim to. Ali ti...", vrati usne na moje i zavuče ruku u moje gaćice, polako prstima razmazujući vlagu. Ispunio me jednim prstom i ja sam se raspala kao nikad u životu. Od samo jednog dodira.Moj krik je prigušio svojim usnama, a ja sam se tresla od siline zadovoljstva koje me preplavilo. Popravio je odjeću na meni i nizao sitne poljupce po mom vratu i licu. Šaputao je nešto uz moju kožu, ali nisam mogla da razumijem šta. Uživala sam u svakom dodiru njegovih usna na meni.

,,Ogi, pogledaj me", podigao je glavu i onaj zaigrani smješak mu se razlio licem. Bože kako sam ga voljela gledati sretnog i nasmijanog. Tad je zračio nekom neopisivom energijom. Oči mu svjetlucaju, a sreća mu je oslikana na licu.

,,Moja si, sva si moja", često je i ranije koristio ovu rečenicu, ali sad mi zvuči tako drugačije. Podigne nas i zavrti u krug od čega mi se blago zamantalo u glavi.

,,Stani, pašću u nesvijest", spustio me na zemlju, ali ne i iz svog zagrljaja.

,,Hoću da mi iskreno kažeš koliko dugo nisi bila ni s kim?", znam na šta misli pod tim, samo što ne znam da li da budem direktna.

,,Od nas...", blago se ukočio i stegao me jače.

,,Samo moja", pećinski čovjek progovara iz njega, znam to, ali zadovoljan je. I ja sam, ali moram biti iskrena da se plašim našeg sutra.

Da, samo tvoja. Za tebe rođena, tebi suđena. Tvoja zora, tvoje svitanje, tvoj svet. Sad shvatam zašto nisam mogla da posle nas budem nečija. Htjela sam ja, nije da nisam, ali srce nije htjelo da se preda, ni tijelo nije moglo da se pokori. Sve moje je već imalo svog vlasnika, koji je posjedovao i najsitnije deliće mene, sve je odneo sa sobom, a meni ostavio samo tijelo da me drži na životu.