Princeza je mrtva ✔

Anya

"Primite moje saučešće."

Kraljica Aurelia klimnula je glavom i sklopila oči, slušajući jedne te iste riječi po stotinu puta. Njeno lice je našlo mjesto u njenim dlanovima uzaludno pokušavajući da zadrži suze dok se za nabore njene haljine hvatala  Frančeska, najmlađa od četvero djece kraljevske porodice.

Kralj Silas istupio je naprijed poslije održanog govora o važnosti porodice te spustio ružu na grudi mrtve princeze Anye. Pomalo naglo je obrisao suzu u kutu lijevog oka ne dopustivši nikome da je vidi i poljubio desnu ruku svoje kćeri.

"Možda se opet sretnemo."-Tom rečenicom stavio je tačku na govor i istupio korak nazad davajući mjesto ostatku djece da sprovedu tradiciju koja se vodi već dugi niz godina.

Princ Noah, drugi po starosti, spustio je ogrlicu sa privjeskom orla. U glavi su mu igrale slike kako mu je sestra obećala malim prstićem da će zauvijek biti tu, a sada leži ispred njega mirnog lica i nemirne duše.

"Nisi ispunila obećanje..." šapnuo je ostavljajući joj poljubac na čelu i puštajući jednoj toploj suzi da padne niz obraz.

Princeza Haley je u rukama držala ručno pravljenu kraljičinu krunu koju je sputila iznad glave.

"Za sve trenutke kada smo maštale da je tron samo naš." 

Za kraj, dvanaestogodišnja princeza Frančeska brišući malene suze sa bucmastih obraza spustila je četkicu za slikanje koju je princeza Anya ručno napravila još dok su bile u posjeti jednom od sela Bijelog kraljevstva; Zelenim ravnicama.

"Hvala ti što si me naučila da naslikam drvo." Rekla je toliko tiho da čak i oni koji su stajali do nje su čuli samo mrmljanje.

Svi su istupili nazad puštajući pogrebnom društvu da ponesu kovčeg, ali i prije nego što su imali priliku, oči princeze su ugledale svjetlost na što je ona naglo ustala sa užurbanim disanjem.

Zaprepašteni prizorom ispred njih, svi su ustuknuli korak unazad uključujući i kraljevsku porodicu koja nije mogla vjerovati da je princeza živa.

Anya se osvrnula nekoliko puta oko sebe i lijevom rukom držala se za desnu stranu u očajnom pokušaju da smiri disanje.

"Seko," okrenula se začuvši poznat glas "ti nisi mrtva?" 

*

*

*

"Objasnite mi još jednom kako je to moguće! Umrla je u mojim rukama! Mojim!" kraljica Aurelia bila je izvan sebe od bijesa, dok je njihova ljekarka, Sandra, stajala spuštene glave. Anya je ležala na krevetu gledajući u svijeću na stolu koja je obasjavala sobu, pokušavala je reći nešto ali sve o čemu je mogla misliti jeste da je njen otac umalo pripisao tron Ayasu, koji je njen budući muž samo na papiru.

"Molim vas Vaše Veličanstvo, imajte na umu da je Senoma virus takav, umije zatajiti disanje i na preko tri mjeseca, imali smo sreće što se Princeza probudila na vrijeme." Sandra se uzaludno pokušavala opravdati  svako malo bacajući pogled na Anyu u nadi da će je zaštiti. Međutim, sve što je Anya uradila jeste podigla se sa kreveta po čašu vode.

"Gubi mi se iz vida!" 

Sandra je napustila sobu ostavivši kraljicu i princezu na samo. Aurelia je prohodala lijevo desno po sobi dok su joj misli lutale daleko, a tijelo joj je obuzela pusta briga.

"Prestroga si prema njoj, znaš to?" Anya je napravila pauzu između njenih halapljivih gutljaja, osjećala se kao da joj ni čitavo jezero u tom trenutku ne bi bilo dovoljno da ugasi žeđ.

"Shvataš da smo te umalo zakopali živu?"

"Zvuči kao ostvarenje snova."

"Anya," kraljica je prišla  svojoj kćerki uzimajući njene dlanove u svoje "shvataš da je tvoj otac umalo  pripisao tron Ayasu?"

Na sam spomen njegovog imena Anyu obuzme ljutnja.

"Shvataš li ti da je taj tron moj?"

"Nije više."

"Da, jeste."

Malenu prepirku prekinulo je kucanje na vratima kroz koje je prošla princeza Haley.

"Princ Ayas je ovdje."

Anya se brzinom svjetlosti spustila u kraljevsko predvorje gdje su Ayas i kralj Silas razgovarali o, očigledno, dijamantskoj kruni koja je svoje mjesto našla pored trona.

Princeza Anya se našla između njenog oca i Ayasa kome se unijela u facu.

"oh, vaše veličanstvo, izgledate odlično, ko bi rekao da povratak iz mrtvih može učiniti da vaša koža blista." Ayas se nasmiješio ponosno jer je uspio udariti u sred Anyinih živaca.

"Ponekad se zapitam zašto te nisam ugušila u jezeru prošle godine." 

"Ja također." 

Kralj Silas je stao između dvoje napetih tinejdžera i zamolio ih da sjednu za stol. Sjeli su nasuprot jedno drugome i izmjenjivali ljutite poglede stvarajući nepotrebnu tenziju.

"Uprkos  nedavnim dešavanjima," pogledao je u svoju kćerku koja je prevrnula očima,"po protokolu Bijelog kraljevstva i pravilima svih ujedinjenih nacija, Princ Ayas od Durasta Dinastije i Princeza Anya od Bijelog Kraljevstva moraju proći kroz Rat Olosa preko kojeg će dokazati ko je dovoljno dostojan da bude moja desna ruka i  da naslijedi mene, Kralja Silasa od Bijelog Kraljevstva."

Razgovor su prisluškivali ostalo troje kraljevske dijece koja su se skrivala u hodniku iza ogrome vaze napunjenom bijelim ružama.

"Noah, Noah, psst..." Haley je povukla brata za odoru približivši ga sebi.

"Zar po pravilu ne bi ti trebao naslijediti tron, jer si drugi od nas četvero?" upitala ga je znatiželjno.

"Tata je imao dogovor sa Ayasovim ocem prije nego što je preminuo." Kratko je odgovorio pokušavajući prići bliže da čuje raspravu ali Haley nije odustajala.

"Dogovor?"

"Da, dogovor, ukoliko bi se Anyi nešto desilo Ayas nasljeđuje tron."

Sve što se u tim trenutcima vrtilo u Anyinoj glavi jeste da ni pošto ne smije dopustiti ovom uvrnutom 'pacovu' da upravlja Bijelim Kraljevstvom kao što upravlja Durast Dinastijom. 

Nikada ocu nije rekla koliko je ljudi pustila preko granice, svi ljudi koji su ostali bez porodice koju je Ayas ubio i svi ljudi koji su bili mučeni upravo od strane njega za zločine koje nisu učinili.

Sve što je znala jeste da mora pobijediti u Olos Ratu, jer ako ta kruna nije njena, onda je ničija.