Princeza je mrtva ✔

11.

Stotine brodova plovilo je Širokim morem. Vjetar je golicao lica vojnika koji su se nalazili na palubi dok je sunce visoko na nebu izazivalo krupne kapljice znoja da se slijevaju niz lice. 

Ayal je sjedila na palubi  dok je laganim pokretom ruke slikala lica ljudi koji su joj u zadnje vrijeme predstavljali porodicu. Završila je dodavanjem violine uz Bery-eve noge. Osjetila je nečiju prisutnost sa svoje lijeve strane.

Safir je sjeo prekriživši ruke na prsima.

"Imaš talenat." Nasmijao se pohvalivši je.

"Hvala ti." Uzvratila mu je osmijeh uzimajući tupu olovku i dodavajući konture.

"Kada si počela da slikaš?" upitao ju je Safir okrenuvši se prema njoj cijelim tijelom te je dobro osmotrio. Uredna, sitna, vrlo tiha i učinkovita. Nosila je tamnoplavu dvorsku haljinu sa ružama, te bijeli ogrtač koji joj je, kao i uvijek, prekrivao leđa. Bio je pričvršćen bijelim bedžom  u obliku ptice uz njen vrat. Njena smeđa kosa bila je uredno smotana na potiljku. Koža joj je bila tamna, tamnija nego što je bila kada su krenuli sa putovanjem. Bila je i sitnije građe. Oči koje su se podigle da sretnju njegov pogled bile su tamne, sasvim neprozirne. Te oči vam ništa nisu govorile. Glas joj je bio dubok i prijatan.

"Još kao dijete. Slikala sam Charlesa stalno."

"Charles?" 

"Čovjek kog sam voljela, preminuo je od raka." Rekla je sa tonom koji kao da poručuje kako on nema konkurencije. 

"Znaš, i ja sam volio jednom."  Pogledala ga je upitno. "Volio?" 

 "Da, volio. Otišla je za drugim čovjekom koji je imao titulu i zemlju." Na njegovom sitnom, osjećajnom licu smjenjivale su se emocije.

"Ali i ti imaš titulu? Vitez si." Rekla je duboko uzdahnuvši.

"Nisam rođen kao vitez, a i postao sam jedan jer me je napustila zbog takvog." Igrao se sa prstenjem na svojim rukama. Bilo mu je sve teže i teže da pronađe odgovarajuće riječi u razgovoru. Sve što je rekao zvučalo je uobraženo, izvještačeno.

"Žao mi je." Bilo je sve što je mogla reći.

"Oboje su nas napustili oni koje smo voljeli, samo na drugačiji način. Izgleda da smo svi pomalo tužni iznutra." Rekao je nedvosmisljeno, ali bez vatrenosti. Neprozirnost njenih očiju se pojača.

Začu se zvuk koji je označavao da su stigli do sjeverne obale Durast Dinastije. Ubrzo su brodovi uplovili dok su neki ostali na pučini. Princeza Anya je dala znak da ovdje podignu kamp što su ostali poslušali.

Mavel i Alex su podizali glavni šator. Alexina, sada duga plava kosa, smetala joj je prilikom saginjanja te ju je iznervirano micala s lica.

"Tako mi Svetih Bogova, osjeći ću je ponovo." Krenula je da psuje, na što se Mavel samo nasmijao. Odlučili su da uzmu odmor i sjednu ispod ogromnog drveta. 

"Znaš..." započela je Alex, "kada se vratimo, kada sve ovo bude gotovo, morati ću se ponovo pretvarati sam nam neko ko nisam i ubijati ljude za nešto malo novca." Reče posmatrajući nebo i vojnike koji su dizali šatore.

"Ne, Anya to neće dopustiti...ja to neću dopustiti" Reče Mavel naginjajući se malo naprijed kako bi je osmotrio.

"To je moj životni put, Mavele."

"Ne mora biti."

"Ali jeste."

"K vragu Alex, nećeš li zaista ubijati ljudi i pretvarati se da si muško nakon svega što se desilo?"

"Možda i ne preživimo rat, ko zna." 

"Šta ako preživimo? Neću ti to dopustiti." 

"Ko te je šta pitao, Mavele? To je moj životni put. To sam odabrala i moram ostati na tome. Jer sva moja tuga govori istu stvar; ovo nije kako bi trebalo biti, ovo nije kako bi trebalo biti i čitav svijet se smije, nadu koju drže na mom vratu kao mač kaže; ovo je baš kako bi trebalo biti." 

"Ne, uopšte ne mora biti tako."

"Zašto je tebe briga Mavele, ha? Ti si uostalom vođa armije, osiguran ti je dom, imaš sve što poželiš, zašto bi se brinuo za nekog ko..." i nije stigla da dovrši rečenicu kada on iz ljutnje reče;

"Zato što te volim!" Alex ga zapanjeno pogleda. Uzdahnu i strese se, zatim bez riječi ustade krenuvši prema šatoru ostavljajući Mavela da posmatra rijeku koja je mirno tekla.

***

Noć je uveliko bila na punoj snazi kada su Nort i nekoliko desetina vojnika stigli na ostrvo Vikinga. Nort je u sebi osjećao bijes koji samo osoba koja snažno voli može osjećati. Dao je znak ljudima da okruže glavnu zgradu.

Ako umrem večeras, bar neće biti uzalud.-Pomislio je.