Princeza je mrtva ✔

8.

Kralj Ayas je grubim koracima koračao do prostorije u kojoj se sastajalo glavno vijeće. Okružen hladnom tminom i ustajalim, prašnjavim zrakom starog dvorca duboko je uzdahnuo i otvorio ogromna vrata ušavši u prostoriju. Odzvanjali su glasovi koji su prestali iste sekunde ugledavši Ayasovu pojavu.

"Vaša Milosti." Pozdravili su ga naklonivši se. Uzvratio je pozdrav te sjeo na svoje mjesto.

"Pa, novosti?" upitao je prekriživši dlanove naslanjajući ih na stol skovan od metala i prošaran kapljicama zlata.

"Princeza Anya se nalazi na najstrmijem dijelu Bijelog Kraljevstva, a uskoro će se približiti moru. Poslala je svoga brata da osvoji Perean, što je i uspio." Reče upravnik armije, Vitez Richard.

"Mhm," promrmlja Ayas.

"Na našoj strani su Lisičin otok i Melanski tok. Oba mjesta broje ogromnu populaciju. Samo dajte naredbu i krećemo u napad." Reče Richard.

 "Ne," zastao je Ayas razmišljajući "moja naredba je da uvedete svo stanovništvo unutar zidina, rasporedite ih u Kraljevske kuće. Anya neće napasti dvorac znajući da će riskirati život djece i staraca." Ustao je od stola i krenuo prema poslužavniku sipajući vino.

"Šta time želite postići, Vaša Milosti?" Upitao je Vitez Richard, glas mu je bio umoran.

"Zamku, Richarde, zamku." Rekao je kao da je to najočiglednija stvar ikada, zatim se okrenuo prema starcu, Robertu, koji je bio njihov dvorski liječnik.

"Potrebna nam je živa vatra, znam da je imaš." Reče. Živu vatru je koristio Ayasov otac, Daniel, i njegov otac, Eddard. Posjedjuju je već vijekovima i upotrebljavana je u ratovima kada je potrebno spaliti nešto ili dići u zrak.

"Da, imam. U podrumu je." Starac reče ni ne pokušavajući da mu se suprotstavi. 

"Potrebno je prvo da pređu Široko more, što ćemo im dopustiti. Zatim će htjeti preći Tamnu rijeku, tada ćemo ih napasti živom vatrom i spaliti bar dio njihove flote." Reče Ayas, ispijajući vino i napuštajući prostoriju.
 

***

Dah Princeze Haley i njenog uznemirenog konja stapajući se isparavao je na hladnom jutarnjem zraku. Iznervirano se okrenula prema konju i pokušala ga umiriti.

"Još malo ljepoto, Molly mi je rekla da uberem samo par cvijetova. Neće dugo trajati." Milila ga je po njušci i tiho šaputala umirujućim glasom, no nije imalo nikakvog efekta. Ubrzo je odustala i okrenula se da ubere još po koju biljku i da se vrati nazad u kamp. Na sebi je nosila crvenu  haljinu prožetu bijelim linijama za koju je viđala da nose djevojke koje rade u vrtovima. Bila je izuzetno neudobna.

Konj se ponovo uznemirio skakajući na zadnje noge, Haley se okrenula a zatim je dobro požalila što je krenula sama u šumu. Dva krupna čovjeka stajali su ispred nje, prekriveni garom i prašinom, a kosa koja im je padala niz ramena  je bila mokra od znoja. Nosili su tamne hlače i svijetlo plave tunike te ogrtač sačinjen od krzna kojeg Haley nije prepoznavala. Vikinzi, pomislila je.Krenuli su prema njoj na što je ona odmicala nazad dok joj kamen nije zapao za cipelu i ona pade na leđa.

"Kraljevska sponzoruša, imati ćemo dosta zabave sa tobom." Reče jedan od njih vezajući joj ruke iza leđa i prije nego što je imala priliku vrisnuti, udario ju je u potiljak sa nečim teškim te se skrhala u njegove ruke. Posljednje što je vidjela jeste njenog konja koji galopira negdje u daljinu.

***

Činilo se kako je bilo hladnije prilikom Anyinog povrata u Bijelo kraljevstvo nakon osvajanja Hiludora i Cralesa, te samog proširivanja vojske. Vjetar je zamro, a sunce je bilo visoko na nebu. Pokušala je da zadrži suze u sebi dok je čvrsto stiskala pismo koje joj je gavran dostavio to jutro. Kopita konja njenog oca su se začula dok nije stigao do nje, jahajući sa desne strane.

"Srećo." Zavapi Kralj Silas, međutim Anya nije ništa rekla, samo je navukla kapuljaču da joj prekrije lice i čvrsto stegnu ogrtač. 

Stigli su do trga, gdje se okupio ogroman broj ljudi. Princeza Frančeska stajala je sama, jedina od kraljevske porodice tu. Anya siđe sa konja i otrči do nje čvrsto je primajući u zagrljaj. Milovala joj je svijetlu kosu dok su plakale jedna drugoj u naručju.

"Mame...mame više nema." Reče Frančeska. Anya je mrzila što je propustila njen trinaesti rođendan, mrzila je što nije bila tu dok je Kraljica Aurelia ispuštala zadnji dah i mrzila je što je započela rat koji ne zna kako da završi.

Pustila je svoju mlađu sestru da otrči do oca dok se ona laganim tempom uspravljala. Osvrnula se oko sebe posmatravši ogroman broj ljudi, zatim je bacila pogled na prizor ispred sebe. Usna joj je zadrhtala dok je gledala beživotno tijelo svoje majke. Njen ionako blijed ten, sada je bio još blijeđi, gotovo se pretvorivši u boju snijega, zelene oči su joj izgubile sjaj a na sebi je nosila plavu dvorsku haljinu. Onu koju je mrzila. 

Ležala je na sitnim, i ponekim krupnim, grančicama. Anya se okrenula prema ocu koji je samo klimnuo glavom. Uzela je baklju, ali prije nego što je otvorila usta da održi govor, začuo se jak tupanj konjskih kopita i na trg je došao Princ Noah u pratnji nekoliko stražara.

Brzo je sišao sa konja potrčavši prema svojo porodici. Jednom rukom je obgrlio Anyu, a drugom rukom Frančesku. Pali su na koljena dok su ponovo plakali jedno drugom u naručju. 

"Noah...sine, došao si." Reče Kralj Silas zagrlivši mladog princa. 

"Da, došao sam. Dao sam naredbu da se Vitez Gregor brine o Pereanu dok nisam tu." Reče dok mu je glas pucao na svakoj riječi.

Ljudi na trgu su ih posmatrali bez riječi. Anya se okrenula i stala pored tijela svoje majke. Vrijeme je, pomislila je.

"Danas smo se okupili ovdje u sjećanju na moju majku, Aureliu Elizabeth Edward Beverly, kako bismo zajedno spoznali i podijelili radost zbog svega što nam je njezin život dao, i bol koji nam donosi njen odlazak." Reče Anya.

Princ Noah je uzeo drugu baklju i nastavio;" Hvala vam što ste danas ovdje da proslavimo život ove divne žene, moje majke Aurelie. Bila je brižna supruga, majka, prijateljica. Grijala je naš dom i u najtamnijim i najhladnijim noćima. Bila je svjetlo nakon tame." Osjetio je kako mu glas ponovo puca.

Princeza Frančeska se uključila držeći treću baklju;"Podsjećam vas da palimo tijela naših voljenih kako bi njihove duše živjele zajedno sa nama. Mrtvi nikada zapravo ne umiru, oni su uvijek pored naše strane i bodre nas da nastavimo dalje. Neka naša majka živi vječno, u ime Svetih Bogova. Sada je njena vladavina gotova." Zaključila je.

Podijelili su se i zapalili grane na tri mjesta, posmatrajući divlju vatru koja se polako dizala u zrak. Kralj Silas dao je naredbu da se njen pepeo zakopa u kraljevskoj grobnici, zatim se okrenuo prema Anyi.

"Srećo," reče uzimajući njene dlanove u svoje, osjetila je što će reći te ga je prekinula u pola rečenice.

"Znam, oče, moraš ostati ovdje. Razumijem, uostalom mogu nastaviti sama." Posmatrala ga je sažaljivim zelenim pogledom ispod smeđih uvojaka kose. 

"Plašim se za Frančesku," uzdahnuo je duboko "i kako sve ovo utiče na nju." 

"Biti će okej, jaka je ona." Anya se tužno nasmijala i zagrlila oca, da je bar znao koliko je ona bila uplašena.