Princeza je mrtva ✔

2.

Anya se prilijepila uza zid, korzet ju je stiskao i već je osjećala žuljeve od neudobnih cipela. Odlučila ih je skinuti dok je sjedala na klupicu pored fontane. Haljinu je pomaknula u stranu dok je stavila noge na klupu i započela sa laganom masažom. Zabacivši glavu u stranu začula je zvuk kojeg nije očekivala, ono lagano šaputanje i šuškanje iza grma i iz samog grma.

"Je li neko tu?" Povisila je ton, međutim nešto ili neko se nije oglasio te je odlučila nastaviti sa masažom.

Ugodna tišina je trajala nekoliko minuta dok se šuštanje nije ponovilo. Anya je navukla neugodne crne cipele, popravila korzet i krenula prema zapadnoj strani bašte koju su krasile mnogobrojne biljke.

Ugledala je smeđi čuperak kose. Prišla je blizu, laganim korakom, te brzim okretom ruke povukla nečiju ruku i držeći ga za vrat oborila na pod prislonivši nogu uz stomak.

Prepoznala je dečka iz orkestra, viđala ga je par puta na trgu gdje je uobičajeno svirao violinu.

"Bery?" Sklonila se sa njega i pomogla mu da ustane.

"Dobro veče Vaše Veličanstvo." Naivno se nasmiješio dok je otresao prašinu sa sebe. Anya je u kutu oka primjetila da dečko nastavlja gledati prema grmlju.

"Izađi, ko god da si!" Uzviknula je primjetivši malenu paniku u Bery-evim očima.

Pet različitih prilika izašlo je iz grmlja pogledavši jedne druge zbunjeno.

"Ko si ti?!" Uzviknuli su u isto vrijeme izazivajući komešanje, na što je Princeza Anya uzdahnula.

*
Anyin prvi susret sa njima dogodio se davno, sa Mavelom je non-stop bila u kontaktu s obzirom da je živio u dvorcu i predvodio armiju, Ayal je bila njihova dvorska umjetnica te su razmijenile nekoliko riječi dok je Molly bila glavna liječnica i nekoliko puta zašivala Frančeskine grube ozljede. 

Anya ih je sve uvela u dvorski salon u kome je obično vodila dubokoumne razgovore sa majkom, sjeli su jedno pored drugoga i time što nisu progovarali ni riječ stvarali su neugodnu tišinu.

"Pa," započela je Anya "želite li mi objasniti zašto se nalazite u mome vrtu umjesto na balu?"

"Ne želimo da Ayas pobijedi." Uzviknula je Ayal naglo sklopljenih šaka u krilu dok je zurila u svoje uglančane crvene cipele.

"Molim?" Anya je šokirano uzdahnula.

"Bez uvrede Vaše Veličanstvo," Alex je koristila svoj duboki glas dok je popravljala šešir "Nemate šanse protiv njega." 

Anya je nakrivila glavu posmatrajući visoku vitku figuru ispred sebe. 

"Vaše Veličanstvo," započeo je Mavel sa blažim tonom "Znate da sam služio u Ayasovoj vojsci, dobro znam za šta je sposoban, želim Vam pomoći, ništa više i ništa manje."

"Ja, takođe" Uzviknuli su ostali u isto vrijeme.

Anya ih je sve posmatrala raširenih očiju i prekriženim rukama preko grudi, "Cijenim Vaš divni prijedlog ali kakve vi veze imate sa ovim?"

"Ayas je povrijedio mnoge ljude, sve što želimo je skloniti ga daleko od naroda Bijelog kraljevstva." Reče Nort popravljajući svoj dugi kaput.

"Šalite se." Anya je izvila obrve do pola čela.

"Zapravo ne." Reče Bery.

"Ayas je čitav život proveo u areni trenirajući, dok ste se Vi, nažalost, borili se protiv virusa." Molly je podigla glavu kao da ima samopouzdanje cijelog svijeta.

" U redu onda, koji je Vaš plan?"  Anya je po ko zna koji put uzdahnula ove večeri i odlučila se prepustiti svemu ovome, što god to bilo.

***

Anyu su na putu do dvorca Durast Dinastije pratili šest čuvara. Dočekao ju je Ayas koji ju je čvrsto zgrabio za ruku i poveo u mjesečinom okupanu stoljetnu tvrđavu. Koračali su hodnicima, penjali se stepenicama i napokon stigli do ogromne biblioteke.

Anya pogleda u Ayasove zlatnosmeđe oči i sva zloba koja je ležala u njima probijala se na pučinu. 

Anya je sjela na stolicu dok je Ayas sipao šampanjac.

"Pa, kako ti je majka?" Upitao ju je dok je uredno odložio dugu bocu.

"Ide na bolje, uhvatila ju je samo mala viroza." Anya je prevalila laž preko usana uzimajući ogroman gutljaj žućkaste tekućine. 

Kraljica Aurelia se borila protiv nečega, ni najbolji doktori nisu mogli procijeniti šta je to 'nečega'. Njeno kašljanje, nervoza, zamor i učestali napadi stvarali su tenziju, ne samo u Bijelom Kraljevstvu, već  u svim susjednim zemljama.

Anya je svojim izrazom lica dala do znanja da želi promjeniti temu.

"Izgleda da se već prvog u sljedećem mjesecu nalazimo u areni." Okrutan podsmješljiv osmijeh zatitrao je u kutovima Ayasovih usana.

"Da, tako je." Anya se jako obuzdavala.

"Zatim ima planiranje strategije u slučaju rata, korištenje novog oružja, istraživanje, špijuniranje... narod će glasati takođe, zar ne? Tu su izgledi na tvojoj strani. Ipak si ti Princeza koja je dočekivala narod i čuvala stoku." Ismijavao ju je Ayas.

"I dobra sam u tome, nisam li? U čuvanju stoke, brizi o narodu i svakom vražjem poslu. U to spada i vladanje Kraljevstvom, nisam krunisana Princezom od jučer." Anya se nije lecnula.

"Zaboravi." Ayas je zavrtio čašom i gledao kroz prozor. 

Anya je shvatila da ne može više ići na sigurno, morala je misliti ne samo na svoju, već na svačiju budućnost. 

"Znaš, zapravo počinjem suosjećati s tobom, Ayase."

"Šta pokušavaš reći time?" 

"Čuo si za staru poslovicu koja kaže kako ne možeš nikoga razumjeti dok ne prijeđeš dva kilometra u njegovim cipelama. Shvaćam te, Ayase."

"I dalje ne razumijem tvoju poentu." Para ljutnje se mogla vidjeti kroz Ayasove uši, kao vatra iz nosnica zmaja.

"Charlene." Anya je čvrsto stisnula vilicu izgovarajući njeno ime, Ayasov izraz lica se smekšao.

 Dama Charlene Sambridge od Blire Imperije igrala je veliku ulogu u Ayasovom životu. Bila je najstarija od troje djece Sambridge porodice, čime je dobila titulu dame. 

"Njena kosa miriše na proljeće" govorio bi Ayas dok su se on i Anya još kao djeca igrala u Lavandinom kraljevstvu, omiljenom izletištu svih kraljevskih porodica.

Ayas joj se udvarao od kada su imali jedanaest godina, prvi put se poljubili sa trinaest, a sa petnaest godina krenuli su na putovanje u Lavandino kraljevstvo na kome je Charlene, napadnuti od strane vikinga, izgubila život.

Ayasova duša je otišla u njenim rukama u grob.

Ayas je piljio u nju. Naglo je ustao od stola i trzajem glave pokazao prema vratima, Anya je osjetila da je ovaj put pretjerala.

"Izađi." 

"Ayase, ja..."

"Rekao sam da izađeš!"

Anya mu je prišla sa strane i stavila ruku na njegovo rame dok je Ayasa polagano napuštala ljutnja. Znao je da se ponašao kao pravi pasji skot. Znao je, ali nije se mogao obuzdati. Njegova ljutnja i očaj su ga polako izjedali.

"Ayase, žao mi je." U Anyinom glasu se osjetilo kajanje dok ga je proučavala svojim zelenim očima. Šutili su nekoliko minuta, dok Anya nije osjetila nešto toplo na njenoj ruci.

"Volio sam je." I tako, po prvi put u tri godine,  Ayas je zaplakao.