Princeza je mrtva ✔

5.

Oko arene se stvorio zbijeni krug, tlo je bilo prljavo, umazano od krvi. Osmjesi su se protezali gotovo cijelom duljinom lica posmatrača. Čisti su se prsti skupljali opetovano od nervoze, ali ponovo se opuštali shvatajući da princeza ima prednost.

Ayas i Anya, dva borca obuzeta napetošću, njihova lica nabijeno izražajna, izobličena od pritiska. Nelagoda se u tom trenutku uvukla u arenu.

Anya ga je uspjela privući i mačem okrznula njegov obraz, oči su mu zasuzile iako ga nije boljelo.

Odjednom zaslijepljen, Ayas je ustuknuo nazad i Anya iskoristi priliku. Mačem je posjekla prednje dijelove nogu na što je on pao na koljena. Ono što ga je dokrajčilo jeste Anyin udarac pesnicom u bradu. Pao je na leđa gledajući visoki plafon i osjećajući miris krvi u nosnicama. Anya je desnu nogu stavila na njegova prsa i prije nego što je uopšte stigla pokidati mačem njegovu odoru u znak pobjede, osjetila je kako gubi vid i glavom udara od pod.

*
Nema zvukova i Anya pomisli da je mrtva, ali onda začu komešanje i šaputanje 'živa je, živa je'. Pokuša okrenuti glavu i otvoriti oči ali osjeti ogromni bol kako joj se slijeva kroz vrat. 

"Anya!" Anya osjeti nježan glas kako joj šapuće na uho, bila je to Molly. 

"Budna sam...živa sam." Šaputala je.

Osjetila je kako su svi u sobi ispustili dah koji su, kako je izgledalo, držali čitavu vječnost.

Poslije par trenutaka Anya napokon otvori oči, ali bol u vratu i donjem dijelu nogu još uvijek ne prestaje. Rukama se lagano podigne i nasloni na zid iza kreveta. Leđa su je počela boljeti od napetosti. Ayal joj je donijela hranu koju je Anya preturala po zlatnom tanjiru, i tada, odložila je vilicu kada joj je iznenada sinulo.

"Bery?" Okrenula je glavu prema momku koji je šutke sjedio u ćošku.

"Hm?" On promrmlja.

"Dovedi moje roditelje, i molim te, kraljevskog pisara." 

Samo par trenutaka poslije, kralj i kraljica su stajali zbunjeno pored njihove kćerke dok je ona spremala govor u glavi. Kraljevski pisar nestrpljivo je sjedio na neudobnoj stolici očekujući da riječi princeze Anye što prije poteku, kada naizad ona reče:

"Ja, Princeza Anya-Taylor Beverly od Bijelog Kraljevstva, pod vodstvom i suglasnosti moga oca i majke, Kralja Silasa-Stefana Beverly i Kraljice Aurelie-Elizabeth Edward Beverly od Bijelog Kraljevstva, proglašavam rat Kralju Ayasu-John Barclay od Durast Dinastije."

"Neka nam Gospodar pomogne..." Kraljica Aurelia se jednom rukom uhvatila za glavu a drugom za struk osjećajući kako joj se stvara magla pred očima. Anya je znala tu naviku, kad god se sa nečim nije slagala potezala je za imenom Boga.

"Anya, ne možeš..." Kralj Silas je započeo, ali ga je Anya oštro prekinula;

"Mogu i hoću."

Potpisala se na papir i dala pisaru, kratko izgovorivši 'Dajte ovo jahačima, ako krenu sada stići će prije zalaska sunca"

Osvrnula se par puta oko sebe i shvatila da Alex i Mavel nisu prisutni, ali ubrzo je zaboravila na to kada ju je otac uhvatio za ruku i natjerao da ga pogleda u oči.

"Želiš li prekinuti stogodišnji mir ovog kraljevstva? Rat nije šala."

"To što nisi spreman za rat je tvoj problem, oče. Zato ja sada preuzimam vodstvo."

***

"Vaša Milosti, trebate li..."

"Ne trebam ništa, molim vas idite." Ayas je rekao čuvarima koji su brzo poslušali njegove narebe i izgubili se u tami dvorca.

Ayas se nekoliko puta osvrnuo oko sebe i uvjerivši se da nema nikoga, oprezno je odgurnuo ogroman ćup i otvorio gotovo nevidljiva vrata u podu.

Ljestvama se polako spustio u mračnu sobu i opipao svjetiljku koju je brzo upalio.

U malom zagušljivom sobičku bio je ogroman krevet i mnogo igrački, a na krevetu je ležalo crnokoso dijete koje je momentalno ustalo pri osjećaju na svjež zrak i svjetlo.

"Tata!" Dvogodišnje dijete je skoknulo do Ayasa i obgrlilo ga oko vrata. Ayas se nasmijao sjedajući na krevet i držeći ga u krilu. Dječak je bio mršav, meke crne kose, a njegove su krupne, tamne oči gledale kako Ayas priča doživljaje od tog dana.

"Tata, želim da vidim zalazak sunca." Dječak je promrmljao, pričao je poprilično dobro i razgovjetno za dijete od dvije godine. Ayas se mnogo ponosio zbog toga.

Kada je Ayas bio siguran da nikoga nema, poveo je dječaka, Louisa, do velikog prozora. Dok je dječak upijao tonove sunca koje ide na spavanje, Ayas se neprestano osvrtao oko sebe u strahu da će naići stražar.

Osjećao je ukus pogreške, poput metalne tablete u ustima. Sve bi dao da sada može vratiti vrijeme. Doveo je i sebe i svoj narod u opasnost zbog pohlepe i lijenosti, osjećao je kako će povrijedit jedini razlog zbog kojeg je još uvijek čvrsto na nogama.

Šapnuo je Louisu na uho 'neću dopustiti nikome da te povrijedi.'

Spremivši Louisa na spavanje, Ayas je bezbrižno vratio ćup na mjesto i uputio se prema svojoj sobi, misleći da ih niko nije vidio.

Da je bar znao, da su Mavel i Alex čitavo vrijeme stajali iza zida.