Princeza je mrtva ✔

17.

Noah i Bery su sjedili na travnatom polju, samo par metara udaljeni od kampa. Šutjeli su posmatrajući rijeku koja je mirno tekla, a u njenoj čistini se presijavao mjesec. 

"Noah," Bery ga je zazvao, a Noah koji je bio naslonjen uz drvo se uspravi posmatrajući Bery-a sa zanimanjem. "ovo...nešto...šta je ovo između nas?" Bery je konačno postavio pitanje koje je dugo nosio na srcu. "Znaš da imam osjećaje za tebe." Upitao se odakle mu ovolika hrabrost, najednom osjeti kako mu u obraze udara boja i on se malo odmaknu od Noaha. Međutim, Noah ga uze za ruke i privuče sebi.

"Upoznao sam te u jednom veoma čudnom momentu u mom životu." Noah reče kratko gledajući u Bery-eve ruke, ne znajući šta više da kaže. 

"Zaista bih volio da se ne moramo ovako skrivati..." ponovo je pokušao, međutim Bery ga prekinu. 

"I ne moramo. Nigdje ne piše da moramo." rekao je.

"Bery, mi nismo isto i nikada nećemo biti! Izgubio bih vojsku da znaju da sam zaljubljen u.." 

"Mene." Ponovo ga Bery prekinu, a Noah osjeti krivicu na srcu. 

"Da." Reče osjećajući kako mu suze naviru na oči. "Znam da sam te povrijedio sada i.." 

"Ne, nikada me nisi povrijedio, ikada. Razumijem u potpunosti." Čvrsto je stisnuo Noahovu ruku.

Noah osjeti grižnju savjesti. "Tako mi je žao, Bery." 

Bery nije odgovorio, već je privukao Noaha i prislonio svoje usne uz njegove. Njihove brige su otplesale zajedno sa zvijezdama niz noćno nebo čim je sunce krenulo da pokazuje svoje prve zrake.


Ayal i Molly su šetale šumom i u tišini brale biljke za lijekove. Ayal je poneku biljku zavukla u džep kako bi iscijedila boju iz njih. 

Posmatrala je Molly. Nakon Anyine smrti, njena riđa kosa joj je uvijek zavezana na potiljku, oči umorne i bezizražajne a odjeća prljava. Čak i dok su pripremale lijekove, u čemu je Molly prije uživala, sada je žurila kako bi što prije završila s tim te lutarala kampom besciljno. 

Ayal je bilo dosta tog ponašanja.

"Molly." Zazvala ju je, njene zelene oči su Ayal presjekle pogledom. 

"Vrijeme je da razgovaramo." Reče Ayal spuštajući košaricu na zemlju i sjedajući na panj. Rukom je pokazala Molly da učini isto. Ona je sjela na panj nasuprot Anye.

"O čemu?" Uputila joj je upitan pogled.

"O Anyi. Nisi više ista kako je ona preminula." Na sam spomen njenog imena, Molly-ne oči zaiskriše i potom uzdahnu. Ništa nije rekla. 

Ayal se premišljala, tražila prave riječi trudeći se da ne bude previše gruba, a onda je Molly, kao grom iz vedra neba, rekla. 

"Kriva sam. Da, kriva sam. Upravo sada je mogla biti ovdje sa nama da sam je pokušala spasiti. No, nisam ni to. Odustala sam ne napravivši ni prvi korak." Lice je zarila u dlanove dok ju je Ayal zapanjeno posmatrala. Uhvati ju nervoza. Iz nekog razloga joj uopće nije palo na pamet da se ona krivi za Anyinu smrt. Pojma nije imala zašto ju je to učinilo nervoznim. 

Ustala je na noge i prišla Molly kleknuvši pored nje. 

"Nisi kriva, Molly. Svi smo bili tu, vidjeli smo kakvu joj je ranu zadao viking. Čak i da si uspjela učiniti nešto, izložila bi je samo bolovima i preminula bi par dana kasnije." Ayal je pokušala pronaći prave riječi, međutim, dobro je znala da nikada nije umjela sa njima rukovati. Jezik joj se zapetlja i sve ispadne izvještačeno, kao da ne misli to što je upravo rekla. 

"Možda i jeste bolje ovako." Jedvice, Molly se složila.