Princeza je mrtva ✔

Bery

Plavokosi dečko sjedio je u uglu sobe prekrivajući blijedo lice dlanovima, dok je na starome ofucanom kauču ležala smeđokosa žena. Njeno uvijek rumeno lice sada je bilo blijedo kao i sam snijeg dok su plave oči izgubile sjaj kojeg su nekada imale. 

Žena je podignula ruku i pozvala dečka da sjedne pored nje. On ju je poslušao. U svoje male kao dječije ručice uzeo je majčinu ruku i uzaludno je pokušavao ugrijati dok se svako malo osvrćao prema vratima očekivajući očevu figuru da ušeta sa lijekovima iz apoteke koje je princ Ayas trebao odobriti. 

Tog dana preminuo je Kralj Danijel od Duraste Dinastije, a njegov sin, Ayas, smatrao se nepriznatim kraljem. Pomišljao je kako u svoj toj strci, Ayas neće ni razmišljati te samo odobriti lijekove, nadao se.

Bery je  razmišljao kako upravo sada njegov otac ide njihovoj trošnoj kućici noseći lijekove, međutim u tom trenutku visoka mišićava figura ušla je u zagušljivi sobičak.

"Ayas nije odobrio lijekove." Bilo je sve što je crnokosi čovjek rekao prije nego što je kleknuo pored svoje žene uzimajući je za ruku i spuštajući sitni poljubac na njeno čelo.

"Tako mi je žao."

Bery je gledao u svoje roditelje, u svoju majku najviše znajući da bi upravo u ovom trenutku mogla ispustiti svoj zadnji dah.

Žena je podigla slabašnu ruku i učinila nekakav pokret koji je Bery-u bio dovoljan da ustane i donese violinu iz druge sobe. Njegova majka je držala oči zatvorene dok su joj se usne razvukle u slabašni osmijeh. 

Bery je namjestio violinu i krenuo svirati melodiju koju je čuo prije nekoliko dana od uličnog svirača i mnogo mu se dopala, dodavao je sam svoje tonove i miješao melodije stvarajući najljepši zvuk koji kao da je doplutao iz samog Raja.

U sred sviranja primjetio je kako njegov otac briše suze koje su se spuštale niz rumene krupne obraze i napušta sobičak kao i samu kuću jako lupajući vratima.

Dečko se spustio pored svoje majke ostavljajući joj sitan poljubac na obrazu, nije primjetio da plače do trenutka kada je ugledao dvije kapljice na majčinom licu.

***

Bery je tog popodneva, prije nego što je stigao na trg da svira violinu za nešto malo novca,  prodao prazne flaše od alkohola koje je njegov otac ostavio svugdje po kući. Prodao ih je nekom starom čovjeku koji je proizvodio domaće vino i živio blizu trga gdje je Bery servirao svoju magiju koju je izvodio na violini.

Namjestio se na svojoj drvenoj stolici, uvjerio se da je šešir okrenut pravilno i krenuo svirati istu melodiju koju nije svirao godinu dana, u čast svojoj majci.

Primjetio je nešto srebrno u kutu oka, nešto svjetlucavo. Odlučio je otvoriti oči ne prekidajući sviranje samo kako bi ugledao Princa Noah-a glavom i bradom.

"Vaše Veličanstvo," Bery se brzinom svjetlosti spustio na jedno koljeno na što je Princ Noah samo podigao ruku u zrak.

"Predivna melodija." Reče Princ nasmijavši se Bery-u koji se tiho zahvalio i prošao rukom kroz svoju plavu kosu.

Čavrljali su par minuta, razgovarajući uglavnom o tome gdje je Bery kupio violinu i gdje ju je naučio svirati, i da li ima vremena za obučavanje Prinčeve mlađe sestre, Frančeske.

"Nadam se da je Vaša porodica u redu, Vaše Veličanstvo, pored svega što se dešava..." Bery nije ni morao da završio rečenicu ali obojica su mislili na Princezu Anyu i na Olos rat. 

Bilo je malo onih koji nisu bili na Anyinoj strani, čak i sam Bery koji je , znajući da je njegova majka zbog Ayasa dva metra ispod zemlje, čitavim svojim srcem podržavao Anyu. Na kraju krajeva, dopustila je njemu i njegovom ocu da žive u Bijelom Kraljevstvu i još osigurala topli dom. 

Princ Noah je spustio nekoliko zlatnih kovanica u šešir na što je Bery pokušao da se usprotivi.

"Ne želiš se valjda protiviti Princu, zar ne?"

*
*

Te večeri Bery nije mogao prestati razmišljati o majci, ni o tome kako je ispričao Princu sve o njegovom jadnom životu a da se nisu poznavali ni 30 minuta.

Spustio je violinu u prašnjavi kutak i legao na krevet. Nije si mogao pomoći, neprestano je razmišljao o medenim očima.