Princeza je mrtva ✔

18.

Ayas je sjedio u prostoriji za planiranje. Hrpa papira je bilo ko njega, no on se mogao koncentrirati na samo jednu stvar.

Anya je mrtva.

Mrtva je.

Tu informaciju njegov mozak nije prihvatao, ni malo. Zavalio se u stolicu dok je rukom trljao bradu. Posmatrao  je krunu odloženu na stolu. Sve zbog tebe, pomislio je, sve zbog moći.

Pitao se da li je otišao predaleko, iako je odgovor bio očit. Samo da nije bio sebičan i ne tražio lakši izlaz, Anya bi bila živa i nastavili bi se mrziti i ratovati. Kao što su to radili još od kad su bili djeca.

Razmišljanje mu je prekinulo trčkaranje po dvorcu, zvuk zveketa skupe obuće i pozdravljanje sa "Vaša Milosti." Ayas je zbunjeno pogledao prema vratima, tada je kroz njih prošao jedan čuvar.

"Vaša Milosti, izvinite na smetnji, ali imate posjetu. Mislim da...mislim da je bolje da ostanete sjediti." 

Ayas je bio iznenađen. Nije mogao da se sjeti ko bi to mogao njega posjetiti. Pogledao je svoj sto zatrpan poslom i namrštio se. Glas stražara iz hola se ponovo začuo, diskretno utišan. Začuo je zvuk zveketa cipela, dobro mu je poznat taj zvuk. Potpuno se zaprepastio kada su se vrata otvorila. Glavom i bradom, ispred njega je stajao njegov otac, Kralj Daniel.

U Ayasu su se miješala osjećanja. Sreća, ljutnja, žalost...nije znao šta da osjeća. Stajao je nasuprot svog oca dok je šok bušio rupu u njemu, vrlo urednu i vrlo preciznu. 

Pokušao je otvoriti usta i reći nešto, no Kralj Daniel ga je prekinuo stavljajući svoje dlanove na njegovo lice a potom ga povlačeći u zagrljaj. 

Smjestili su se za okrugli stol u kutu prostorije, sa pogledom na Durast Dinastiju. 

"Kako...kako si živ?" Bilo je Ayasovo prvo pitanje. 

"Novac, par odanih stražara, usluga koju mi je pirat dugovao i putovanje na Lavandin otok." Reče Daniel, trljajući svoju tek obrijanu bradu.

"Ali zašto? Zašto si nestao i zašto si se pojavio najednom? I čije sam ja to, po Bogu, tijelo spalio?" Ayas se uhvati za glavu.

"Tijelo čije si spalio je stari trgovac, ne brini se, umro je od duboke starosti. Zašto sam nestao? Pa...sine...vidiš i sam kako je to vladati, boriti se. Bio mi je prijeko potreban odmor." Zastao je okrenuvši se prema Ayasu čitavim tijelom, uzeo je njegove ruke u svoje. "Vratio sam se zato što si ti idiote pokrenuo rat sa Bijelim Kraljevstvom." 

"Nisam ja! Bila je to Princeza Anya, da je ovdje ona bi ti..." 

"Nije važno! Princeza je mrtva. A uostalom, sigurno se nije jednog dana probudila i pomislila da iz čistog mira započne rat sa tobom." Zavalio se u stolicu. Ayas nije znao šta da misli o njemu, bio je drugačiji. Njegov stari otac bi ga podupreo, ne krivio.

"Šta želiš da učinim?" Upita ga Ayas sklapajući dlanove.

"Pozovi Princa Noaha na konferenciju za sklapanje mira."

"Zaista?" Upita Ayas prilično osornim glasom.

"Da, zaista. Nećeš voditi rat sa djetetom, koliko mu je već godina? 15, 16? Saberi se." Kralj Daniel je ustao i krenuo prema vratima.

"Sjeti se, još uvijek nisi zvaničan kralj." Ayasovo lice se opusti nakon što je čuo te riječi od svog oca. 

"Sad me povedi da vidim svog unuka." 

***

Dragi Prinče Noah od Bijelog Kraljevstva,

Ja, Kralj Daniel od Durast Dinastije, u ime svog sina Ayasa i starog prijateljstva naših prostora, pozivam tebe, prijestolonasljednika Bijelog Kraljevstva, na konferenciju u našem dvorcu povodom sklapanja mira i završetka ovog tumornog i bespotrebnog rata. Za dobrobit našeg naroda. 

S poštovanjem, 

Kralj Daniel.