7.

46 11 7
                                    

Sunce je nestalo ispod horizonta dok se lupanj konjskih kopita širio preko najstrmijeg dijela Bijelog kraljevstva. Noć, a pred vojskom je bilo još nekoliko stotina kilometara.

Zrak je ovdje u suton poprimao plavičast ton, ljubičast i hladan, sa svjetlom koje zamagljuje detalje kao kada se gleda kroz dim. Škiljeći, Princeza Anya je bacila pogled iza sebe pomatrajući ogromnu dolinu koja se spuštala iza njezinih leđa, povjetarac joj je zaplitao kosu i uvlačio se pod debelo tkanje tunike. 

"Ovdje ćemo podići kamp." Dala je naredbu koju su svi poslušali.

"Kćeri," zavapi Kralj Silas uzimajući Princezine dlanove u svoje, "još uvijek nije kasno da se vratimo i da prekineš ovu glupost."

Anya duboko uzdahnu  i progovori sa slabom dozom ogorčenosti. "Kasno je." 

Okrenula se na peti i krenula prema Mavelu koji je dao znak da su podigli glavni šator. Ušla je unutra osmotrivši sve oko sebe. Dala si je vremena da prouči sva njihova lica jer je ovo možda posljednji put da ih vidi sve na okupu.

Iz svoje torbe koja joj se obavijala oko struka izvadila je mapu i postavila na stol. Uzela je i figurice te sve dobro osmotrila. Nort joj je prišao bliže.

"Odakle da počnem?" Zavapila je udarajući rukom od stol.

"Kreni od Hiludora i Cralesa, osvoji ih u potpunosti i imat ćeš još bar deset hiljada vojnika." Reče Nort.

"Da, deset hiljada vojnika koje je potrebno hraniti! Započni s Pereanom, nećeš imati vojsku ali ćeš imati bezuslovnu hranu." Mavelov glas je bio suv i bezosjećajan.

Uslijedila je tišina. Anya je posmatrala smireno i procjenjivački, ali ništa nije rekla. Okrenula se i izašla iz šatora, prišla je svom bratu, Noahu, koji je u tom trenutku razgovarao sa Bery-em.

"Sutra u zoru ideš ti i par stotina vojnika da osvojite Perean, napisati ću zahtjeve večeras." Reče, ali prije nego što je krenula nazad prema šatoru, upita je Noah;

"Ali...kako? Nikada prije nisam..."

"Biti ćeš odličan, okej? Vjerujem u tebe." Reče Anya privukavši ga u zagrljaj. Odmaknula se od njega i nasmiješila. Bez oklijevanja joj je uzvratio osmijeh, međutim veoma tužan i umoran.

Vjetar je duvao sve jači te je Anya brzo navukla vuneni ogrtač oko svog tijela. 

Biti će ovo duga noć, pomislila je.

***

Princ Noah je požurio niz kaldrmu sa vojskom iza njega, dok je koračao njegove su tvrde čizme škripale po kamečnićima, duge noge pokretale se poput nogu ždrebeta dok se upinjao održati ravnotežu.

Trebalo mu je samo par dana da osvoji Perean, mali grad koji se sastojao od pijace, glavne ceste i ogromnog niza polja za usjeve. Kada je prvi put stigao nije se morao mučiti da dođe do kuće koja je vladala, kuća Stanley. Već su bili odani Princezi Anyi, samo je odanost bila potrebna na papiru.

Hladni, ljetni vjetar se ponovo podigao, pretvarajući znoj u led. Princ Noah se nagnuo naprijed, natjerao se hodati još brže glavnom cestom. Usputno je klimao glavom narodu koji bi kleknuli ispred njega. Srce mu je kratko preskočilo ispod prsnog koša i potom se vratilo svojem postojanom bubnjanju. Uvijek mu to izazove napor. Otrovni spoj napora i nervoze nakratko mu je ostavio vrtoglavicu, nesposobnog razmišljati.

Stigao je do trga i popeo se na uzvišenje predviđeno za govore. Narod se okupio okolo padajući na jedno koljeno uzvikujući 'Dugo živio i vladao Princ Noah' što je pomalo bilo smiješno jer on je bio samo Princ. Duboko je uzdahnuo, i započeo:

"Vjerujem da me poznajete kao Princa Noah-a od kuće Beverly koja godinama vlada Bijelim Kraljevstvom. Vjerujem da znate i u kojoj neprilici se našlo Bijelo kraljevstvo, stoga nam je potrebna pomoć. Vaša pomoć. Hranom koju proizvodite hranite vojnike koji se bore za pravdu, koji se bore za slobodu. Riječima moje sestre, Princeze Anye, citiram," izvukao je papir iz svoje odore i pročitao:"Svaki atom snage koji uložite u rad biti će tri puta naplaćen. Vaš trud neće proći nenagrađen, budite sigurni u to.

Sve što se čulo bio je pljesak i osmijeh na licima umornih radnika.

***

U Bijelom kraljevstvu, u ovo doba prošle godine, bilo je ogromno slavlje. Ulice su bile okićene roze trakom dok su trgovima svirali najtalentovaniji svirači ikada viđeni. Međutim, ove godine, slavlje se našlo u prostoru ograđeno sa četiri zida i velikom tortom, te slabašnom majkom sa Frančeskine lijeve strane.

"Zaželi želju." Reče Kraljica Aurelia.

Princeza Frančeska zatvori oči i ugasi svijeće na torti. Nije joj bilo potrebno ogromno slavlje, sve što je željela u tom trenutku bili su da se njene sestre, otac i brat vrate kući. Gdje pripadaju.

Princeza je mrtva ✔Where stories live. Discover now