Princeza je mrtva ✔

10.

Na nebu su bili oblaci, nalik peperjastom prekrivaču. Sunce je obasjalo zemlju, a tamo negdje ispod oblaka, na strmovitoj dolini bili su Alex i Mavel.

Razgovarali su o trenutnom problemu s kojim se suočavaju. To je nedostatak brodova.

"Anya će se morati obratiti vladaru Metalnog otoka, oni će nam sigurno pomoći." Reče Mavel, podizajući mač u obrambenom stavu a zatim krenuvši u napad kojeg je Alex vješto izbjegla.

"Da, pomoći će ali uz skupu cjenu. Svi oni metalne krvi ne rade ništa za badava." Alex podignu mač i krenu prema Mavelovoj glavi, međutim on se sagnuo i pomoću jednog obrta noge pokušao oboriti Alex na zemlju. Pokušaj mu je propao. Alex povuče mač u visini ramena, ispruži desnu nogu i krenu u napad na vrat koji Mavel nije očekivao. Refleksno se spustio te mu je Alexina noga zakačila njegovu i on je pao na pod. 

"I ti si vođa armije." Alex reče njenim podrugljivim glasom smiješeći se. Mavel iskoristi priliku te se podignu na noge i brzim okretom mača okrznu Alexin oklop te je nogom obori na pod i jednom rukom joj sačuva glavu da ne udari u kamen. Njihova lica sada su bila odvojena samo par milimetara.

"Da, jesam." Pobjednički se nasmješi.

"Pogledaj ono dvoje." Nasmiješi se Molly posmatrajući ih sa zanimanjem. Ni Ayal nije mogla da suzdrži osmijeh. 

Ušle su u Molly-n šator spuštajući biljke na drveni stol i pripremajući se za pravljenje lijeka. Ayal je stavila ljekovito lišće u zdjelu i nostalgično reče:"Sjećam se kako je to biti zaljubljen. Bilo je to najljepše doba mog života." 

Molly ju je radoznalo posmatrala. Nešto u Ayalinom pogledu natjeralo joj je boju u obraze. Okrenula se, otišla do vatre i poredala lišće na grančicu koju je stavila pored vatre u cilju da izgore okorjeli djelovi.

"Želiš li pričati o njemu?" Upita Molly dok je pružala ruke prema plamenu da ih ugrije.

"Zvao se Charles." Započe Ayal sipajući  lišće u drugu zdjelu sa crvenom hudikom gnječivši ih zajedno. "Upoznali smo se još kada smo bili djeca. Međutim, par dana poslije naših zaruka, preminuo je od raka." U njenim očima nije bilo suza, čak joj je bilo lakše što će neko drugi čuti priču o kojoj šuti već godinama, neko drugi ko nije njena majka.

"Žao mi je." Reče Molly redajući lišće po stolu. Tužno se nasmijala. Ayal je malo zastala i uzvratila joj osmijeh. Na par sekundi je uslijedila lagodna tišina, prije nego što je šator ponovo ispunio Ayalin ljupki glas.

"Vjerujem da znaš kako volim slikati. Pa, dok je on bio živ, non stop sam slikala njegove portrete. Zatim se Ayas dogodio i odnio ih ostavljajući mene nesposobnu da ih naslikam ponovo jer se plašim pustiti ga." Dramatično je spustila ruku na srce. "To je moj problem." Zaključila je.

"Tvoj jedini problem je, pak, da vrištiš bez da pustiš sebe da plačeš." Molly je spustila svoju ruku na Ayalino rame. "Pokušaj ponovo. Vjerujem da ćeš uspjeti ovaj put. Samo ti je potrebno da te neko još sasluša, znaš?" 

Odmjeravala ju je procjenjivačkim pogledom, primjetivši neznatno pogurena ramena, crnu haljinu i plavi ogrtač, smeđu kosu i usko osjećajno lice.

"Šta je sa tobom Molly? Ima li neko koga si ti voljela?" Upita je Ayal, Molly se nasmiješi.

"Da, ima." zastala je da na biljke naspe kipuću vodu, a zatim nastavila "samo što nisam znala da je imao ženu i djecu. Morala sam da odem, on nije bio taj." Rekla je obgrlivši se rukama, a zatim na sebe navukla crni ogrtač koji je dobila kao poklon od Anye.

"Znaš koji je najveći problem kada moraš da odeš od nekog koga voliš?" Upita Molly. Ayal odmahnu glavom u negativnom smislu,

"Očekuješ da će krenuti za tobom, reći ti da staneš, zagrliti te i poljubiti u čelo. Zatim ti realnost promaše prstima ispred lica i vrati na zemlju iz oblaka snova. Ljubav je, ipak, nešto jako teško za mene. Nešto što moram nositi, a ne želim." To je bilo izrečeno vrlo jednostavno, ali iza golih riječi nalazila se dubina osjećaja.