Princeza je mrtva ✔

Molly

'Zima je okrutno godišnje doba' pomišljala je crvenokosa djevojčica vukući se kroz snijeg koji je neprestano padao. Osjetila je neugodan osjećaj koji izazivaju mokre čarape i faca joj je poprimila neugodan izraz.

Pustila je duboki uzdah popevši se uz planinu gdje su je dočekala dva čovjeka, iza njih žena duge smeđe kose i toplih smeđih očiju. Molly je u ta dva krupna oka vidjela lik svoje majke, na što su njene zelene oči posuzile.

"Srećo," žena se okrenula zagrnuvši se crvenim kaputom koji je nosila i prišla djevojčici spustivši se na koljena. Molly je primjetila kako je ženina haljina savršene dužine te kako nije dodirivala snijeg. 

"Durast Dinastija?" Upitala ju je tajanstvena žena na što je Molly klimnula glavom, žena je uzdahnula. Dva čovjeka iza su se promeškoljila mumljajući nešto od čega je Molly shvatila samo 'rat je upravo završio tamo', 'siroče', 'mrkva'.

Riječ 'mrkva' bila je na račun njene kose, Molly ju sluša svih sedam godina koliko je živa.

"Kako se zoveš?" upita ju žena jako lijepih smeđih očiju.

"Molly"

"Pa Molly, ja sam Kraljica Aurelia, drago mi je što sam te upoznala," uputila joj je lijep smiješak koji je djevojčica istog momenta uzvratila, "dođi da se sakrijemo od ovog snijega, sigurno ti je hladno."

Kraljica je uzela crvenokoso siroče i predala ju porodici Tartal, bogatoj porodici koji su živjeli veoma blizu trga i doktora Richardsona koji je uzeo Molly-nu sudbinu u svoje ruke i od promrzlog djeteta napravio uglednu doktoricu.

***

"Molly!" Gospođa Tartal je uporno vikala njeno ime, dok ju napokon nije pronašla iza kuće u staroj haljini do koljena, sikiri u ruci i ogromnim panjem ispred sebe.

"Ma kćeri ostavi to, pusti Franku." Prišla joj je uzimajući sikiru iz ruke.

"Znaš mila, svjež mi zrak neće naškoditi." Molly se nasmijala skidajući piljevinu sa haljine.

"Vidjet ćemo kada ti sjekira oduzme prst." Zajedno su se smiješile dok nisu začule vrisak.

Osmijeh je pao sa lica u jednoj sekundi, a u drugoj Molly je već trčala prema prednjem dijelu bašte.

"Molim te, proboden je, pomozi mi!" Vikala je žena vukući, kako je Molly pretpostavila, muža.

Uvukle su ga u prostoriju gdje je Molly brzo dezinfikovala ruke alkoholom, okrenula se prema čovjeku koji je još uvijek bio budan te mu rekla da kaže kada osjeti bol. Opipkavala je oko rane i posmatrala njegovo lice, međutim nije reagovao. 

Brzo je detaljnije pregledala ranu i zaključila da nema unutrašnjeg krvarenja. Ispustila je uzdah olakšanja.

*
"ovo je za bolove." Objašnjavala je Molly ženi davajući joj treću bočicu za redom, dok je Frank Tartal pomagao čovjeku da se popne u kočiju.

"Poželjno je da pije 2 do 3 litra vode na dan, zavoje mijenjati dva puta dnevno i ukoliko se pogorša znate gdje se nalazim."

"Hvala ti mnogo." Žena se nasmiješila sjedajući u kočiju i nakon dugih 7 sati idući kući.

"Koji ti je ovo poredu slučaj sa probodima mača?" upitala ju je Marila Tartal.

"Sedmi ja mislim, ali ne mogu ih kriviti, bal se uskoro bliži i sezona je mačevanja."

Molly je pomislila kako je u ovo vrijeme prije mnogo godina njen otac vježbao za rat u kome je izgubio život. Sjetila se kako je njena majka bila  jedina žena u ratu te su je oči malo zapekle.

Ponekad razmišlja o Kralju Danielu i nimalo joj nije krivo što je sretna kada pomisli na njegovu smrt, često razmišlja i o Ayasu koji ide stopama svoga oca.

'Izgleda da zloba i narcisoidnost vlada u toj porodici' pomislila je.

A/N

Upoznajte posljednjeg lika!

Javite mi koji je trenutno vaš omiljeni i zašto, te se vidimo sljedeće subote sa prvim pravim poglavljem! Šaljem vam zagrljaje ❤