Princeza je mrtva ✔

21.

Po prvi put u stotine godina, Durast Dinastija bila je lijepo mjesto za živjeti. Izgledalo je tako spokojno, mirno i sretno. Ulice su ponovo otvorene za igranje šaha, na trgu se ponovo prodavala odjeća i mliječni domaći proizvodi. Ljudi su bili nasmiješeni i sretni. 

No, Haley je imala ogromnu brigu. Našla se suočena sa Caspiasom Davenportom. Čovjekom koji ništa ne radi za badava. Ona je ustala sa trona i povela ga do svoje sobe za rad.

"Vaši brodovi će Vam, naravno, biti vraćeni. Koliko zlatnika tražite? Isplatiti ću vam koliko god je to potrebno." Haley je pokušavala sklopiti dogovor sa njim, međutim on nije želio ni da čuje za zlatnike.

"Ti imaš sestru, ja imam sina. Oboje imaju trinaest godina, ne vidim u čemu je problem." Zaderao se svojim hrapavim glasom. Haley se duboko uzdahnuvši zavali u stolicu. 

"Tako mi Svetih Bogova...ona je još dijete! Ne mogu je baciti u nešto tako strašno kao što je brak..." Prekinuo ju je.

"Nešto tako strašno kao brak? A vladanje Bijelim Kraljevstvom kao Kraljica nije strašno? Mislite da sam glup da ne znam za njeno krunisanje?!" Haley ga je zapanjeno pogledala.

"Kako...kao znate za to?" Položila je ruke na stol, treptajući ga je posmatrala, kao da ne vjeruje u ono što čuje. 

"Imam i ja svoje ptičice." 

Haley ga je sa zanimanjem posmatrala. Nije znala što da kaže, ali on je opet prekinuo tišinu.

"Čujem da danas planirate jahati prema Bijelom Kraljevstvu, zato joj prenesite ovu poruku. Ako ne prihvati, budite spremni na još jedan rat." Reče, napuštajući prostoriju i zalupivši vratima.

Haley opet uzdahnu prekrivši lice rukama. 

***

Haley se ponovo osjećala kao kod kuće kada su dojahali u Bijelo Kraljevstvo. Svi su se razišli kako bi posjetili svoje najmilije, samo je Mavel ostao sa njom. 

"Pa, dome slatki dome, ha?" Rekao joj je i ona se nasmijala.

"Dome slatki dome." Ponovila je. 

Ušli su u dvorac gdje su ih na početku dočekali Frančeska i Silas. Frančeska se zaletila i sa obje ruke zagrlila Mavela i Haley. 

"Gdje su ostali?" Upitala ih je, na što su oni objasnili da su otišli posjetiti svoju porodicu. Kralj Silas je prišao Haley. 

"Pretpostavljam da sada moram kleknuti, Vaša Milosti." Nasmijao joj se i savio jedno koljeno, Haley ga je privukla u zagrljaj.

"Falio si mi oče, kako se držiš?" Upitala ga je uzimajući njegove dlanove u svoje. 

"Dobro, koliko god je to moguće." U kutu mu se vidjela mala suza, koju je on brzo obrisao. Haley je klimnula glavom. 

"Idem posjetiti ove čuvare, sigurno su se ulijenili bez mene." Mavel je kleknuo i gotovo skakutajući napustio dvor prema odajama za vježbanje. 

"Dođi, želim ti nešto pokazati." Frančeska je uzela Haley za ruku i povela je prema prostoriji sa tronom.

"Franci, šta mi želiš pokazati?" Upita ju Haley.

"Ovo." Pokazala joj je prstom iznad trona. Haley je podigla pogled i lagano prodrmala ramenima, na licu joj ce ocrta bol. 

Bila je to slika. Izvanredna slika. 

Na njoj su se nalazili Kraljica Aurelia, Anya i Noah. U zagrljaju. Haley osjeti kako joj se nešto steže oko srca.

"Ovako ih nikada nećemo zaboraviti." Reče Frančeska. 

Haley nije ništa odgovorila, samo je prišla i dobro osmotrila sliku. U njoj je rastao nekakav osjećaj, nepoznat. Bio je to osjećaj praznine. To osjećate kada vas neko koga volite izda, ili kada neko ko vam je bio sve dokaže da je samo ništa, ili kada izgubite svoj dom koji ima otkucaje srca. 

To zadnje je njihov slučaj. 

Haley se naglo okrenula prema Frančeski.

"Moram ti reći nešto." 

"Što to?" 

Objasnila joj je za Metalni otok, i Frančeska nije reagirala onako kako je Haley zamišljala. Očekivala je negodovanje, vrištanje pa i plakanje, no Frančeska je to sve primila na miran način.

"Učiniti ću to za njih." Ponovo je pogledala sliku. "Fale mi." 

"I meni seko, i meni." Haley ju je zagrlila.