U Bijelom kraljevstvu kao da je proljeće stiglo preko noći, vazduh je bio topao i sladak, oblaci peperjasti. Ptice su pjevušile najljepše melodije, a na glavnom trgu vladala je jeza.
Anya je zaposlila svog brata, Noaha, da započne sa mobiliziranjem vojske, tako da se on sada našao na trgu a sa njegove strane stajao je Bery koji je uplašeno promatrao kroz gomilu tražeći lik svog oca.
Prostor na trgu se počeo popunjavati i atmosfera je postala klaustrofobična kako ljudi pristižu.
"Misliš li da ćemo osvojiti rat?" upitao je Princ Noah Bery-a koji još uvijek nije skidao pogled sa gomile.
"Ne mislim, znam. Imate prednosti u svakom pogledu." Reče Bery napokon skrenuvši pažnju na Princa kada je ugledao proćelavu glavu svoga oca negdje u sredini.
"Šta Anya planira nakon što osvoji Durast Dinastiju? Oni i dalje imaju jake saveznike koji bi nas mogli napasti prvom prilikom." Reče Bery okrenuvši se Princu čitavim tijelom. Zavladala je šutnja, bio je to jedan od onih razgovora koji traže da između replika prođe vrijeme.
"Ne znam. Uostalom, i mi imamo jake saveznike, nemamo li? Vikinzi su na našoj strani, Bocia imperija takođe, imamo i Yilux dinastiju. Svi oni su spremni pomoći kada nam pomoć bude potrebna." Noahove riječi su bačene na Bery-a i pale su negdje na betonski prag.
Princ je primjetio kako ovaj dečko učiju boje trule bundeve promatra gomilu te se usudio upitati ga; "Tražiš djevojku?"
"Ne, naravno da ne..." Reče na brzinu ostavivši ostatak rečenice da visi u zraku.
"Znači, nemaš djevojku?" Upita ga ponovo i Bery odmahnu glavom kao znak "ne."
"A Vi, Vaše Veličanstvo?"
"Ne, naprotiv, ja...ovaj...drugačiji sam." Bery je primjetio kako su Princu ruke zadrhtale dok mu se tajna smjestila u ustima, i prije nego što je stigao upitati u kom smislu "je drugačiji", jedan od stražara ga je pozvao da podjele titule među vojskom ostavivši Bery-a na trgu samog sa svojim mislima.
***
"Zatim je vratio ćup na mjesto i otišao na spavanje, valjda." Alex i Mavel prepričavali su Anyi doživljaj iz dvorca Durast Dinastije. Alex nije morala nositi ogroman šešir i skrivati se iza dubokog glasa jer je napokon istina izašla na vidjelo, i nikada joj nije bilo lakše disati.
"Louis, to je nemoguće..." Anya promrmlja sebi u grudi.
"Louis šta?" Upita Ayal koja je sjedjela na jednoj od neudobnih stolica.
"Njegov sin, Louis, ima zasigurno dvije godine." Anya je na trentak stala promotrivši sve u sobi koji su joj dali znak da nastavi. " Dama Charlene Sambridge od Blire Imperije, znala sam da je bila trudna, ali nisam znala da se porodila prije nego što su ih vikinzi napali. To nema smisla." Anya je zavrtila glavom hvatajući se rukama za stol pokušavajući pronaći odgovor na sva ta pitanja u glavi.
"U redu, shvatamo to, ali zašto ga skriva? Njegov je zakoniti sin." Upita Nort.
"On i Charlene trebali vjenčati tog dana kada su ih vikinzi napali. Kada bi Charlenin otac saznao za Louisovo postojanje odveo bi ga od Ayasa, sigurno ga zbog toga i skriva." Anya objasni.
"Koliko ljudi zna da je bila trudna?" Sada je Molly bila ta koja je postavila pitanje.
"Svi su znali, to je trebala da bude ogromna svadba. Ali pretpostavilo se da je dijete umrlo zajedno sa njom." Anya protrlja ruke, i tada joj je sinulo. Okrenula se prema Alexu i Mavelu.
"Šta ste vas dvoje tražili u njegovom dvorcu?" Upita ih, dok su njih dvoje samo razmjenili poglede.
"Mislili smo..ovaj..tražili dokaze zapravo da te je Ayas otrovao." Izbrblja Mavel. Anya se brecnu, još uvijek joj je malo čudno kada joj ne persiraju, iako je sama insistirala na tome kada su sami u sobi.
"Shvatate li da su vas uhvatili skinuli bi vam glave sa ramena?" Prekriži ruke na prsima.
"Ali nisu nas uhvatili." Reče Alex nasmijavši se, Anya ne izdrža a da i sama ne podigne kutke usana i razvuče ih u širok i sladak osmjeh.
"U svakom slučaju, hvala vam."
YOU ARE READING
Princeza je mrtva ✔
FantasyOsveta. Tuga. Tama. ★ Princeza Anya od Bijelog Kraljevstva se čitav život bori sa neizliječivim virusom zbog kojeg su mislili da je preminula, istini na vidjelo, virus joj je zatajio disanje. Zbog dogovora sa starim prijateljem, Kralj Silas umalo...