Poglavlje 18

52 4 0
                                    

Sedela sam na kauču dnevne sobe koja me je podsećala trenutno više na had svojim enterijerom i energijom nego na topao porodičan dom. Tata i Matej su pričali kod prozora i prepirali se kao da ja ne postojim a mama je frktala za kuhinjskim stolom.
-Trebalo je ti da primetiš nešto! Sa tobom se viđao! -
-Ja?! Ja sam video da se lepo ponaša prema Heleni, šta je trebalo? Da spavam između njih?!-
-Ne Matej, ali osoba koja se toliko zanima za to šta se desilo i pomaže Heleni da sazna nema interes od posla, nego od nečeg dubljeg. Očekivao sam da znaš kako te igre mogu da funkcionišu. - rekao je tata ispijujući viski. Zvali su me da sidjem, i ovde sam ali ne ulazim u razgovore van onog šta moram.
-Helena, da li je pominjao nekog po imenu Kasper? - trgla sam se na to ime jer nisam očekivala da on zna. Sad mi je smetalo što me je uopšte uključio u raspravu.
-Vibrator nam se tako zvao. - čula sam da me mama oslovljava sa imenom i prećutnom rečenicom da treba da budem dama a tata i Matej su me pogledali mrko upozoravajući me da nije trenutak.
-Radi na slučaju, kad si već uvela porodicu u haos pomozi nam da ga rešimo. -
-Nisam uradila ništa. Kaspera nije pominjao. Kako si dobio informacije o Saši? -
-Našao je čovek iz našeg obezbeđenja. -
-Laž. - pogledala sam ga direkktno u oči i ustala - Ne nameravam da učestvujem u ovoj istrazi dok god se meni taje informacije. Sama sam istraživala leptirov poljubac... Istražiću i ovo.
-Šta je leptirov poljubac? - pitala je mama.
-Objasniće ti tata. Ako bude hteo, pošto meni nije. - posmatrala sam mu reakciju koja je bila bezizražajna, ali po stezanjy vilice sam zaključila da je iznerviran. Odjurila sam uz stepenice i par trenutaka posle čula dreku i orepiranje izmedju tate i mame.
Gurnula sam slušalice u uši i dograbila knjigu koja je trebala da mi skrene misli.

Vladimir

-Ko ju je nadrogirao?!- vrisnula je Nevena. Matej je masirao svoje čelo zatvorenih očiju. 
-Ne znam, ali to pokušava moj tim da otkrije.- 
-Zašto bi neko tako nešto uradio?! Nismo se zamerali ni sa kim u zadnje dve godine, a gotovo nikad sa nekim uticajnijim sem sa Nikolićem.-
-Nikolić nema veze sa ovim.- rekao je Matej grubo. Prevrnuo sam očima. 
-Vidite,radim na slučaju, nisam vam sve ovo ispričao da ne biste sve upropastili svojim mešanjem. U Heleni je proradio neki osećaj detektiva i mnogo je remetila celu misiju time što je konstantno odlazila u Kristal. Pre dva dana je nađeno telo jednog norveškog agenta u hotelu Prag, to je tamo gde smo bili na zabavi porodica. Helena je nestala u jednom delu večeri i nije se pojavljivala do jutra. Nadam se da ste svesni kakvu to sumnju baca na nju, i da radim sve da je zaštim. I  da zaštitim porodicu. Uzgred taj čovek koji je ubijen, bio je one noći i u Kristalu.- cela soba kao da je zanemela. Nisam čuo ni zidni sat od tišine njihovih umova koji su bili šokirani ovom rečenicom. 

-Ne misliš valjda da je Helena?!- ciknula je Nensi u očaju pridržavajući se za komodu. Strahujući da li je njeno dete sposobno za tako nešto. Ja sam bio siguran da jeste ako joj život zavisi od toga...i bio sam siguran da ako joj neko stane na žulj u njenom paničnom napadu, i ako joj se oružije nađe pri ruci da je takođe sposobna za isto. 

Helena voli da je ljudi posmatraju kao žrtvu, ali na delima je mnogo više od toga...ali uvek ostaje hlanda kao led, samo čeka trenutak za rešetanje. 
-To nije bitno, u zatvoru završiti neće, a po nas nije opasna. Ne pitajte je ništa, što manje znate takve stvari to bolje. I da ga je ubila sigurno je imala dobar razlog za to.- rekao sam i popeo se uz stepenice. Zatvorio sam razgovor i mogućnost za sva Nevenina i Matejeva dodatna pitanja. Pokucao sam joj na sobu i ušao iako nije bilo odgovora. 
Bila je u pidžami obmotana u ćebe u sred jula i vadila je slušalice iz ušiju kada me je ugledala. Uhvatio sam knjigu koja joj je bila momenat pre toga u rukama - "Ostrvo plavih delfina". 

-Mislim da sam bila na putu da ga zavolim.-rekla je skroz druga osoba u odnosu na povređenu koja je bila sklupčana dole. Ovo je njen teren, ovde se ipak osećala sigurno. 
-Lagao te je...bez obzira na moje mišljenje o društvenim položajima, ne treba partner da te laže i krije svoju ličnost.- 
-Poput tebe?- nisam mogao da je pogledam oštro i izrešetam je uvredama zbog ove opaske. 

U ime porodiceWhere stories live. Discover now