Poglavlje 30

43 4 0
                                    

Helena
Sedmi dan kako sam se družila sa moja četiri bodigarda, kako je Aleksandar otišao i kako me Jana izbegava.
Par puta sam uveličavala njihovu zajedničku sliku, na kojoj se videlo da su deca... Neko deli njihove slike i ja sam se pitala da li je to ista osoba koja je smestila meni u požaru?
Neću reći Jani ništa dok ne budem dobila konkretne informacije... Sigurna sam da su Matej i ona prošlost i da joj verovatno nije bilo prijatno da mi kaže.
Vozila sam se sa ćelavim bodigardom i čačkala mobilni proveravajući kada je Jana poslednji put bila aktivna.
-Kako ti je ime? - pitala sam iznenada na šta se prvo zbunio i pročistio grlo.
-Dominik.-rekao je odsečno.
-Ti nisi Srbin? -
-Hrvat. - rekao je i skrenuo pogled sa mene stavljajući naočare za sunce. Skoncentrisao se na gužvu.
-Kako je Aleksandar? - upitala sam ga bojažljivo, a on me je samo pogledao nezainteresovano i vrratio pogled na put. On je rekao da se javim Vanji... Ali zašto ne bih trač saznala od njegovog čoveka? Nema čiji čovek da bude.
Izašla sam ispred zgrade štaba moje porodice, gde me čekala Anina kancelarija. Iznenadila sam se kada sam videla motor. Sarin motor.
Pela sam se ka Matejevoj kancelariji namrštena i osluškivala zvukove iz kancelarije. Pokucala sam i ušla kada sam čula glas odobravanja da uđem i zahvalila Perunu što su bili obučeni.
Skrivala sam da nisam oduševljena Sarinom pojavom, ali ona nije dovoljno sakrila da nije oduševljena mojom. Uputila mi je oštar pogled dok je sedela za kancelarijskim stolom pored Mateja i gledali su u monitor.
-Sestrice, nisam obelodanio ali to radim danas, Sara i ja smo zajedno.-osetila sam njegovu grižu savest što mi nije rekao ranije.
Prišla sam i blago se nasmešila, njega sam zagrlila a sa njom sam se rukovala.
Posmatrala aam njen crni sako koji je skrivao belu majicu, bele farmerke i oksfordice. Pokušavala je da se uklopi uz taj elegantno-opuštajuć stajling i uspevala je ljudima da obriše pamćenje da je nekada davno bila misica u polugolim odevnim kombinacijama.
Skrivala je svoj seksipil. Ali zašto? Zarad osvete da je ne bih shvatala kao konkurenciju, ili zarad srama koji sam joj učinila ja?
-Prava ljubav uvek nađe svoj put.-nasmešila sam se blago, a ona mi je uzvratila.
Matejev mobilni prekinuo je neprijatnu situaciju zvonjavom. On se javio i izvinio pomerajući se u stranu.
-Popijmo kafu. - gledala sam je samouvereno ali ne nadmeno.
-Dođi kod mene. -
-Ja sam pozvala, ja biram teren. Popićemo kafu u Kralju, malen je prostor tako da je uvek puno ljudi tehnički. I ambijent je lep. Tvoje je da izabereš vreme. -
-Lep ambijent, u skladu sa tvojom kraljevskom porodicom. - stegla sam vilicu da ne bih ciknula dok me je posmatrala svojim urokljiviim očima. Ruke su mi se oduzele od tremora koji je usledio. Želela sam Aleksandra, nikotin, vutru, šaku lekova... Ne znam... Samo sam želela da ovo prestane. - Mama vam je beše iz dinastije Karađorđević?

Opustila sam ruke. Bacila aam pogled na ogledalo u kom sam i dalje imala miran stav. Nije izgledalo kao da sam se oduzela i nadala sam se da ona ništa nije primetila.
-Da, moguće je da zato volim Kralja, ima taj vajb belog dvora. Moja mama nije odrastala tamo jer je ona povezana sa njima po sporednoj nekoj liniji, ali išli smo tamo par puta na večeru. Kafić kralj ima portrete Karađorđevića i moguće da mi jendrag zbog toga... ali ima i Obrenovića... Lep je svakako.- razvezala sam se i smirivala glas.
-Neka bude prekosutra ujutru. - nasmešila se - Drago mi je što ćemo da se slažemo. Matej mi znači, a sigurna sam da znači i tebi. 11 sati.-
Samo sam se nasmešila kiselo i izašla mahajući Mateju na izlazu.
Kučka.

Ana je ovih dana bila zatrpana sitnijim poslovima i sve se svelo na nadgledanje i pomaganje. Nadgledanje tuđih radova, kontrolisanje da sve ide kako treba i ne remeti naše političko telo. U suštini Ana je sprečavala potencijalna sranja, a kad nastanu na snagu je stupala osoba čija se sfera poremetila.
Uhvatila sam se poruka
Ja: kako opet Sara?
Matej: želim da joj pružim šansu

Setila sam se Jane i njega ušuškane na kauču koji gledaju ravno u kameru. Delovali su srećno i detinje, Jana je tada bila kezavija. Sad je uvek bilanpod velom ozbiljnosti i nadrkanosti, čak i kada je bila opuštena - bila je kao na iglama.
Stigla mi je još jedna poruka sa nepoznatog, i uočila sam u toj slici ponovo gustu crvenu kosu.
Ali ovog puta, Jana nije grlila Mateja i bila je u ovim godinama. I grlila je ženu, ali to nije bila najčudnija stvar... Identitet žene me je šokirao i ostavio bez teksta.

U ime porodiceWhere stories live. Discover now