Poglavlje 57

57 3 0
                                    

Pokušala sam da se setim tog momenta kada sam bila ostavljena na podijumu. Momenat pre toga pustila sam život iz sebe i jasno dala svetu svoje ime i prezime. Prezime svoje prave porodice. Sećate se da sam rekla tati da se čuje sa mamom kroz pola sata? To je zato što sam joj poslala dokaze... Mnogo dokaza koje sam pripremala i bila sam kukavica što nisam mogla da joj kažem to u lice ili je sretnem. Odvelo je obezbeđenje na beli dvor. Matej je sa Sarom u Nici... Nisam smela da ga pozovem i ugrozim njemu ili meni identitet. A ja sam se krila kod Ane. Šefice koja to više nije bila... Bar ne meni.
Arsen je to veče ispao car, jer je na podijumu preuzeo moj trenutak patnje i cmizdranja i rekao masi : "Mislim da princeza zaslužuje jedno divljenje a ne strah... I ja najavljujem posetu kod nje o pregovorima za njenu dalju budućnost."
Time je bacio trač da će me veriti ili zauzeti se za mene... I jeste se zauzeo s obzirom da je njegovo obezbeđenje stalno bilo tu. Zabranio mi je ponovo da kontaktiram bilo koga dok ne smislimo šta ćemo sa zaštitom mene i moje poridice. Ana mi je rekla drugi dan da mi posmatraju kuću i da kućno obezbeđenje radi sve što je u njegovoj moći.
I sigurna sam da se pitate šta sada radi moj otac?
Arsen me je u avgustavskoj noći zimskog valcera uveo u svoju kancelariju kada sam se sabrala.
Držala sam fokus na autoputu ispred sebe dok su mi navirala sećanja.

Mesec dana pre
-Znaš da te ne bih cimao ali situacija je loša... Od Rusa zaštite ti nema ako se ne udaš. - ugrizao se za usnu.
-Izvini pokušavam da se saberem.- oborila sam glavu pijući votku iz Janine čuture.
-Da obelodanimo ugovor izneđu nas dvoje o saradnji.-
Arsen je izvadio papire. -Tražiće ti porodicu Helena...-
-Neće ako ga stavimo u zatvor? -
-Na osnovu čega? -izvio je obrve.
-Drogirao je svog oca da bi se gubio i da bi mu dijagnostikovali alchajmera... Uzećeš to i zataškaćeš u vestima. Ja ću posle da doziram kokiko će on biti u zatvoru. - uzdhanula sam - O bože.... Šta ako je ubio Aleksandra? Vladimirovi ljudi su ga čekali po šumi. - zacvilela sam.
-Nije mu džabe nadimak Kasper Helena... Nemoj to da zaboraviš- prošaputao je grleći me.

U toj večeri, bez advokata ali potpis je važio, potpisali smo ugovor. Ja ću raditi uz njega i zvanično njegovu stranku naredne 4 godine.
Moju mamu smo uz njegovu pomoć skloniki u beli dvor kod njenih predaka, i jedan od čuvara joj je preneo moju poruku da mi je žao i da ću je naći čim se situacija smiri.

Predložio mi je da izjavim da sam se udala za Aksela Bjorna i da platimo sveštenika koji bi to potvrdio, ja bih dobila zaštitu nekog njegovog opakog klana, ali on je brzo odustao od te ideje jer bi Arsen imao člana tima koji je dobar sa kriminalnim klanom. Rekao je ako baš nemam izlaz da će pristati na tu ideju, a iskreno, pre bih isprosila Arsena nego ušla u klan. Rekla sam mu da mi da mesec dana da budem u senci, i da ću doneti odluku šta ću s mužem.
Vladimir je iste noći uhapšen i priveden, ali naterala sam ih da ga premeste za Beograd. Nisam verovala ruskim tajkunima i podeljenom društvu.
O Mateju sam slušala preko Renea koji mi je ispao dobar saveznik.
Par dana pre celog tog dešavanja, kontaktirala sam ga zbog Aleksandra... Želela sam da ponovo uđe u svet agenata.
Setila sam se sa osmehom na licu razgovora sa mojom prvom ljubavi... Na žalost on je bio samo erotska ljubav, ali nisam mu zbog toga davala na manjoj važnosti... Rene mi je značio, i volela sam ga na način koji je samo on razumeo... Avanturistički i umetnički.
-Oporavila se divlja princeza od skandala? - rekao je kada je video da sam ga pozvala.
-Žao mi je Rene... Nikada nisam htela da se tako nešto desi. -
-Mlada i lepa devojka može samo da mi doda na popularnosti... Iako moja žena nije tako razmišljala. Ali hvala ti što si rekla javno da je montaža i što mi se nisi javljala...jer su sve oči i francuske i svetske novine bile uprate u mene. -
-Drago mi je da je to gotovo....na žalost zovem te zato što mi treba nešto. -
-Govori.-

Tada...zatražila sam mu da nađe Kasperu mesto u svetu špijuna... Opisala sam mu kako je funkcionisao uz Arsena i koliko je bio uticajan. Posle par sati, javio mi je da je mi6 već čuo za njega, i da bi ga rado primili za razgovor i prihvatili uslove do nekih granica s obzirom da je Aleksandar, to jest Kasper bio majstor u prikrivanju tragova, ubijanju, mirovnim misijama, i ekipnim misijama gde je trebao da bude vođa tima.
Par dana posle skandala u Moskvi, poslala sam Kasperu pozivnicu od mi6 za njega koju su poslali meni jer njegov kontakt nisu imali. Nisam dobila uzvraćen mejl.
Arsen je rekao da je napustio zemlju, i nisam imala pojma do juče gde je.
Juče je bio moj rođendan, provela sam ga sa Anom i Janom gledajući Seks i grad i večerajući u toploj porodičnoj atmosferi.
Tada sam se setila Aleksandra kom je rođendan bio 13.septembra - dva dana posle mog.
Trenutka kada me je vraćao sa Homolja, i kada je rekao da je uvek tamo za rođendan i dao mi je obećanje da ćemo ga proslaviti zajedno.
I ja sam vozila ka tome da to obećanje ispunim. 12.septembar 23h.
Parkirala sam se ispred vikendice koja je bila zamračena.
I krenula samouvereno ka tremu. Noć mi je izazivala pomalo straha.
Nisam bila sigurna da li treba da budem čujna ili nečujna.
Uhvatila sam se za kvaku, i bilo je otključano. Ušla sam trudeći se da budem što opuštenija. I samo što sam zatvorila vrata pribio me je uz ista tako što mi je faca završila na drvetu a on mi je savio ruke.
-Ko te je poslao? - progovorio je oštro u mrklom mraku.
-Aleksandre. - zastenjala sam od siline pritiska nad mojim rukama i naglo me je pustio i pružio ruku iznad moje glave paleću svetlo. Gledao me je jednako nemo i zbunjeno kao kada me je ostavio.
-Mogu li da uđem?-brk mu se izvijao jer je hteo da progunđa "već si ušla", ali plašio me se i samo se odmakao puštajući me da zakoračim u dnevnu sobu.
Kosa mu je još više porasla, i sada je dosezala negde do vrata. Uskoro će biti dužine kao kada smo se prvi put sreli. Brada mu je takođe nicala.
-Da li si... - zasto je jer je shvatio da je glupo da pita da li sam dobro.
-Zašto si posumnjao u sve ovo? Ja nisam ni na sekund. - rekla sam samouvereno.
Napravio je mesta na kauču i sela sam pored.
-Strah... Nisam mogao da podnesem činjenicu da si se združila sa Mariom... Patnje koje sam ostavio uz put... Skupilo se svašta. I bio sam iskren kada sam rekao da ne želim tvoju pomoć i tvoj novac zbog dugova. Ne želim zbog takvih motiva da sklapam brak sa tobom. - dodirnula sam mu rame i tada me je pogledao. Skenirao mi je lice i ruku. Plašio se da me dodirne, jer voleli smo da vodimo ljubav iz besa. Možda bismo se popalili i na ovaj očaj među nama.
-To što je sve ubrzano ne znači da osećanja nisu prava. Nisam ni ja želela tvoju zaštitu ali sam je dobila... I drago mi je zbog toga. Isto kao što mi je drago kad ja usoem da zaštitim tebe. -
-Ti ovo želiš? -
-Trenutno nemam mnogo izbora... A ti si jedina osoba sa kojom sam želela da zamislim budućnost... I tehnički ti u tom braku spašavaš mene. Oženi me Aleksandre Mitroviču. - pružila sam mu kutijicu sa smaragdno zelenim prstenom unutra ali on ju je zaustavio i vratio na nazad.
-Ne mogu sve ovo. Žao mi je. Nešto me koči. - rekao je i naglo ustao.
-Naša ljubav ne može da pobedi sujetu? Ili to što ćemo oboje biti deo političkog sveta? - oborila sam pogled.
-Uvek ću želeti da te ispratim u svemu tome... Ali ne i da ti budem muž. Mislim da i ne želim da budem muž ili imam porodicu.- rekao je stegnute vilice i zuba.
Aleksandar zbog kojeg mi se život zatalasao, nijebželeo da izađe iz svog mraka zbog mene. Želeo je da ostane samotnjak.
-Ići ću u Mi6... Udaj se za Arsena. On će ti pružiti zaštitu... I neću vas mrzeti zbog toga. - rekao je i spustio kutiju na sto - on je nabavio ovaj prsten... Za tebe te noći.
-Nudiš me svom kumu i ostavljaš nezaštićenu?- pitala sam grubo gledajući u kutiju.
-Daj mi malo vremema Helena. Naći ću te...- maglo sam ustala skupljajući bes i poniženje sa sobom ove propale ljubavi. Ali bila sam spremna nanovo... Na njegovu želju da pobegne i bude sam.
Uvalio me je u nevolju, štitio sve vreme da bi na kraju ponovo želeo da bude vojnik i daleko od mene... Bez mene.
Sklopila sam ruku oko kutije i samo pogledala prsten i zatvorila ga.
-Ne. Nećeš da me nalaziš i nemaš više vremena. Nisam ga imala ni ja kada sam izjavila na glas da želim da budem tvoja žena. Žrtvovala sam mnogo... I ti si. Ali ja sam spremna na završni potez jer ne mogu da se krećem dok ne dobijem zaštitu nečijeg prezimena... I posle svega.. Ti želiš da se udam za tvog kuma? - pitala sam mirno i zgroženo u isto vreme. I uzela ključeve od kola. Krenula sam na vrata i stezala krstić u ruci.
-Oprosti mi Helena.-
-Opraštam ti. Ali me želim više nikada da te vidim. Zbogom Kaspere.-
Sara je napunila mom bivšem dečku glavu, i tako je bila u pravu... Aleksandar i ja smo bili tinejdžerska zaljubljenost...koju on nije hteo da kruniše u nešto veće. I bila sam ljuta zbog toga, ali bilo je vreme da nastavim dalje i smislim nešto.
Biće mi potrebno vreme, ali Aleksandar će ostati pozadina lepih uspomena.
I znala sam da prolazi kroz težak period, ali nisam želela više bezuslovno da se dajem i da praštam.
Ostalo je još samo dva nedovršena posla.

U ime porodiceWhere stories live. Discover now