It was an accident/ l.t

You are friends

„Vidite li ovo tu?" upitala nas je doktorica. Kimnem glavom gledajući u neku malu točkicu „To je vaša bebica" pojasni nam u što gledamo. Okrenem glavu prema Louisu kojem je nosio veliki osmijeh na licu. Njegov pogled padne na mene, moje oči su bile suzne. Tješim se da su to hormoni, ali ipak velika je stvar nositi maleno biće u sebi i sada sam ga brvi puta vidjela. Osjećaji su me jednostavno preplavili. Louis se malo podignuo sa stolice te se nagnuo nad mene kako bi me poljubio u čelo. Oh, mogla bih živjeti za ovaj trenutak. Spustila sam pogled na mamu koja je sjedila na stolici u kutu sobe i promatrala nas sa smiješkom, uzvratim joj osmijeh, te vratim pogled na doktoricu „Želite li sliku?" upita me te ja kimnem glavom „Izvoli, da se možeš obrisati" kaže pružajući mi maramicu „Eh, i da razgovarala sam sa tvojom majkom" kada je to rekla teško progutam slinu te ju pogledam „Trebala bi otići kod ginekologa" moje oči se širom otvore i srce mi počne malo brža kucati. Ne, ne želim tamo ići „Pošto je jedan ginekolog moj jako dobar prijatelj već sutra imaš zakazan pregled" teško progutam slinu te kimnem glavom.

„Vidi ovo će biti naš sin" govorio je sa velikim osmijehom „A što ako je curica ?" pitam ga te on pogleda u mene „Ne, nema šanse" kaže kroz smijeh „Mama što ti misliš ?" pitam ju sa stražnjeg sjedala. Pogleda preko retrovizora u nas te se nasmije „Ne znam, glavnom da je živo i zdravo" pobjednički se nasmijem prema Louisu, ali moj osmijeh brzo padne „Ali više bih unuka" Louis se glasno nasmije „Mama" viknem na nju i vidim kao se smije „Na čijoj si ti strani" kažem kroz smijeh, te mi ona uzvrati osmijehom. Drago mi je vidjeti ju da se smije. Nakon bratove smrti rijetko kada se smije. Da, imala sam brata. Zvao se je Luke bio je moj zaštitnik, bio je stariji od mene i Harrya. Najpopularniji dečko u školi, omiljen među ženskom populacijom, spreman uvijek pomoči. Drag prema svima, kapetan u školskoj nogometnoj ekipi. Nitko nebi rekao da netko može biti tako savršen. Sve do jednog dana, sve do glupog partija na kojem se njegov prijatelj napio i koji je vozio. Njegova smrt još uvijek boli, još uvijek nedostaje, ali s vremenom naučiš se nositi s tim „Hej, jesi dobro?" iz misli me trgne Louisov glas, kimnem glavom i nasmiješim se.

„Joj sjećaš se onog partija na kojem su se natjecali ko će više popiti pa su se na kraju onesvijestili ?" Louis je jedva govorio od smijanja. Harry također, pričali su mi kakve su sve gluposti radili kada su išli zajedno u školu „Kako bih to mogao zaboraviti" govorio je kroz smijeh koji je bio toliko zarazan da sam se i ja počela smijati „I ono kada je Luke" Harry je krenuo reći, ali se zaustavio. Smijeh je stao nastala je tišina. Harry je prestao prolaziti rukom kroz moju kosu, Louis je sjedio na podu i gledao u pod „Fali li vam ?" prekinula sam tišinu. Louis je počeo klimati glavom kao i Harry „I meni" rekla sam „Njegov smijeh, njegova plava kosa, njegove šale" tiho sam rekla. Svi smo plakali, bili smo slomljeni. Kada se samo sjetim da smo bili svi tako nerazdvojni „Bio je kralj" odjednom je Louis rekao svojim hrapavim glasom „Zašto, smo se prestali družiti?" pitala sam kada se samo sjetim da smo se znali skupiti kod nekoga i raditi roštilj i družiti se do kasno u noć. Ali kako je on otišao samo smo prestali „Ne znam" kaže Harry „Gdje su uopće Zayn i Niall ?" pitam. Oni se pogledaju i slegnu ramenima „Mislim da se Niall vratio kod roditelja u Irsku" odgovori Louis „A sa Zaynom nismo baš u dobrim odnosima" nadoda Harry „Zašto ?" pitam ga. Slegne ramenima „Ne znam samo smo se prestali družiti" odgovori mi „Napustio nas je" nastane tišina. Pogledam u Louisa koji je već gledao u mene sa svojim crvenim očima. Pokloni mi mali smiješak, te dobijem ideju. Maknem glavu iz Harryevog krila i sjednem „Zašto se ponovo ne okupimo" kažem te njih dvojica razmjene poglede „Sumljam da će Niall htjeti doći iz Irske i" nije stigao dovršiti „Prijatelji se, sjećaš se gdje god bili kada nas neko treba dolazimo" kažem te se oni opet pogledaju „Zašto se ne pomirimo, postanemo ponovo prijatelji" kažem „Pakt vrijedi samo kada nam treba pomoć" naglasi zadnju riječ. Kako su samo dosadni „Eh pa nama treba pomoć" kažem kroz smiješak. Zbunjeno me pogledaju „Postati ćemo roditelji zar si zaboravio" podsjetim ga te on kimne glavom „Nisam, kad smo kod toga jesi li mu pokazala sliku" kaže te se ja odmahnem glavom „Nisam" Harry nas je zbunjeno gledao kao da smo pali sa marsa. Podignem se i uzmem ju sa stola „Ovo je naša bebica" pokažem Harryu kojem osmijeh u tom trenutku nije mogao biti veći „Onda šaljemo poruke" oni uzdahnu i uzmu mobitele.

Za: Liam

Trebamo pomoć. Kod Harrya.

Pošaljem mu poruku te pogledam u dečke koji su upravo poslali poruke. Svima nam se oglase mobiteli da je stigla poruka

Od: Lima

Vidimo se

„Dolaze" kažemo u isto vrijeme i nasmijemo se. Zbog Dore znam da su oni u New Yorku na odmoru, ali ipak će doći. Začuje se kucanje na vratima i mama uđe u sobu. Svi smo ju pogledali. Bila je ozbiljna „Trebamo razgovarati što se tiče vas dvoje" pokaže na Louisa i mene na što se ja smrznem „O čemu ?" pitam te ona uzdahne „Louis moramo reći tvojima da je Rose trudna i da će te za malo više od osam mjeseci dobit dijete"