It was an accident/ l.t

Kevin

Komentirajte, zanima me vaše mišljenje i žao mi je što nisam pisala već dva tjedna, ali ne stignem zbog škole. Nadam se da se ne ne ljutute. Nemojte zaboravit ostaviti komentre. Hvala ! 

Vozila sam polako po cesti, no na kraju sam morala stati sa strane jer mi je vid bio zamućen od suza. Ne bih htjela skriviti još nekakvu nesreću i nastradati. Obrišem suze te se naslonim na sjedalo duboko dišući i pokušavajući se smiriti. Zašto je to napravio ? Rekao je da me voli, da li je lagao ili ipak više nema iste osjećaje. Srce mi se lomilo na komadiće i shvatila sam, ako nastavim sa ovakvim mislim neću moći voziti. Duboko uzdahnem i obrišem rukavom majice sve suze i nastavim voziti.

Zadnjim snagama se popnem na 3. kat i pozvonim. Pričekam svega par sekundi kada čujem okretanje ključa u bravi te se vrata otvore. Ugledam tamnokosog dečka nebesko plavih očiju. Kada shvati kako izgledam osmjeh mu padne s lica te se zabijem u njegova prsa, njegove ruke se nađu oko mene počnem jecati i natapati njegovu sivu majicu suzama. Lagano me odvoji od sebe i uhvati za obraze „Dođi" kaže te me uvede u stan. Dok je on uzimao moj kofer i stavljao ga u hodnik, zastanem te se pogledam u ogledalo. Oči crvene kao i obrazi od suza, kosa u neurednoj punđi. Teško uzdahnem te osjetim dvije ruke na ramenima kako me poguraju prema naprijed. Prođem kroz vrata i uđem u dnevni boravak koji je bio spojen sa kuhinjom. Kuhinju je od dnevnog boravka odvajao šank, dnevni boravak je bio vrlo moderan. Sivi trosjed i dvosjed te crna fotelja, bijeli namještaj pun knjiga i po zidu obješeni njegovi nevjerojatni crteži. Odmah pored prozora gdje su bila vrata koja su vodila na balkon nalazile su se njegove stvari za slikanje poput kistova, platna, boja i pored toga se nalazio bijeli stol sa printerom, laptopom i još nekim stvarčicama „Sjedi gdje god hoćeš ja idem skuhati čaj" kaže te ja kimnem glavom. Okrenem se oko sebe i prijeđem pogledom ponovno po cijelo stanu. Falio mi je, od kada sam sa Louisom ovdje skoro uopće nisam ni dolazila, grozna sam osoba. Osjetim pogled na sebi te usmjerim pogled prema Kevinu. Kevin je bio Luke-ov najbolji prijatelj i nakon njegove smrti jedno sam s njime razgovarala. Ovdje sam provodila vrijeme gledajući ga kako crta, nekad sam mu i ja poslužila kao model. Pogleda u mene i pogled mu padne na moj veliki trbuh. Par sekundi zadržim pogleda na njemu nije se ni on promijenio i dalje je bio mišićav, ruke su mu bile pune tetovaža pirsing na lijevoj strani doljnje usne. Njegova tamno smeđa kosa je uvijek bila podignuta. Otvorim vrata balkona te izađem na njega. Naslonim se ogradu i pogleda prema dolje, s obzirom da je živio u vrlo naseljenjoj četvrti imao je pogled na parkiralište i okolne zgrade. Odmahnem se i sjednem na klupicu koju je on napravio od paleta, uđe na balkon stavljajući na bijeli stolić bijelu šalicu sa čajem od šumskog voća i pred sebe također bijelu šalicu, ali sa čajem od mente. Na sredinu stola stavi pepeljaru i uzme kutiju marlbora i uzme jednu cigaretu te ju zapali. Bez pitanja uzmem kutiju i izvadim sebi cigaretu „Nebi trebala pušiti, trudna si" slegnem ramenima. Samo se je nasmijao jer je znao koliko mogu biti tvrdoglava i da me cigarete smiruju, a ja nisam pušila već 6 mjeseci „U kojem si mjesecu ?" pita me, te se nasmijem i stavim ruku na trbuh „ U šestom" kažem te se nasmije „Još malo pa dolazi na svijet" kaže te se nasmije na samu pomisao da ću ga za manje od tri mjeseca vidjeti „Muško je, zvat će se Luke" kažem te njegov pogled padne na pod i lagano se nasmiješi „Bio bi ponosan na tebe" kaže te se nasmiješim „Louis je otac, zar ne ?" pita te ja kimnem glavom. Jedino su Dora i on znali za moju zaljubljenost u njega „Čuo sam što se dogodilo, a sada što se s tobom dogodilo ?" redao je pitanje za pitanjem. Nisam znala da li se to odnosi na to što sam prestala dolaziti ili na moje stanje u kojem sam se pojavila. No kroz dva sata sam mu sve objasnila od početka do kraja, od toga kako smo Louis i ja zapravo završili zajedno do ovoga danas. Bilo je teško i plakala sam puno no kroz tih dva sata jednostavno postalo mi je lakše na duši. Isplakala sam se, sve što mi je bilo na duši sam rekla.

- Par dana kasnije –

„Nemoj se micati" po stoti puta mi Kevin kaže „Lako je tebi reći, nesjediš ti već 2 sata na barskoj stolici" tera me već pola sata na toalet i bolime kralježnica jer se nigdje ne mogu nasloniti pošto je to barska stolica. Kosa mi je raspuštena i vruče mi je zbog haljine koju imam, iako je bila na tanke naramenice bila je dugačka „Samo još 10 minuta" teško uzdahnem „To si rekao prije pola sata Kevin moram na wc" kažem moleći ga, uzdahne „Čekaj da tefotografiram, pa ne moraš više sjediti ovdje i možeš se presvući" raširim oči kad je to rekao „Nisi to odmah mogao napravit !?" on odmahne glavom smješkajući mi se te mu pokažem srednji prst. Nakon što napravi par fotografija napokon se ustanem i odem na toalet. Dok sam prala ruke, zvono se oglasi te čujem Kevinov glas koji govori kako će on otvoriti. Obrišem ruke u ručnik i polako izađem iz kupaonice. Kevin se pomakne i pogleda u mene, prebacim pogled s njega na smeđokosog dečka te mi srce stane „Louis" kroz šapat kažem.