It was an accident/ l.t

Please

Molim vas komentirajte. Već idem sama sebi na živce da ovo svaki puta pišem, ali očito da jedino tako komentirate. Ne tražim vas da mi pišete bibliju, samo mali kratki komentar. Hvala ! 

Otvorim oči i shvatim da se nalazim u jednoj od bolničkih soba. Ispravim se u sjedeći položaj i uhvatim se za glavu zbog glavobolje „Dobro jutro" začujem glas pored sebe, okrenem glavu u lijevu stranu i ugledam Harrya. Nisam ništa trebala reći jer me je u istom trenu povukao u svoj snažni zagrljaj. Ispuštala sam teške jecaje u njegova prsa. Iako me je pokušao umiriti govoreći da će biti sve uredu nisam mu vjerovala, ne dok ne vidim. Ustanem se uz njegovu pomoć i krenem prema sobi u kojoj je Louis. Njegovo je mišljenje bilo da ostanem u sobi i odmaram se, ali nisam mogla. Louis mi je trenutno na prvom mjestu. Dok sam došla do njegove sobe trebala mi je cijela vječnost ili je bar tako izgledalo u mojoj glavi. Mislila sam da ću zateći prazan hodnik jer vjerojatno su se svi otišli odmoriti pa će se kasnije vratiti, no prevarila sam se. Svi su bili tu, Lora i Cara su spavale naslonjene jedna na drugu, dok je Sara bila naslonjena na zid i pričala sam mojima. Svatko je uglavnom radio nešto svoje. Sara me prva ugleda i prođe pored mog tate te brzim korakom dođe do mene i zagrli me „Izgledaš grozno" kaže te ja kimnem glavom poručujući joj da znam. Liam se podigne sa stolice prepuštajući mi mjesto. Sjednem te uzdahnem „Trebala je ostati u sobi izgleda toliko umorno" obrati se Louisova mama Harryu te ja odmahnem glavom i kažem svoje prve riječi od kada sam se probudila iz nesvijesti „Ne ja moram biti ovdje, moram biti uz njega" kažem tiho te zadobijem sve poglede na sebe. Niall čučne ispred mene te me uhvati nježno za glavu „Možda si ipak trebala ostati još malo odmoriti" kaže, no ja odlučno odmahnem glavom u znak ne. Uzdahne i uspravi se, shvaćajući da me neće uspjeti uvjeriti.

Doktori ne puštaju nikoga u sobu, molila sam ih samo za minutu, no odbili su me. Nemam više snage, fali mi njegov glas i smijeh. Trebam njegov zagrljaj, oh nitko se ne grli kao on. Trebaju mi njegove usne na mojima, i naši razgovori. Treba mi njegova podrška, čak i naše bezvezne svađe. Treba mi sve što je vezano uz njega, uz nas. Suze su neprestano padale niz moje obraze, već sam se zapitala odakle mi toliko suza. Niall i Zayn su otišli svima kupiti nešto za jesti i piti. Podignem se sa stolice te osjetim Harryev pogled na sebi „Gdje ćeš ?" pita me tiho jer su svi spavali „Na toalet" kažem te on kimne glavom „Jel trebam ići s tobom ?" pita zabrinuto te ja odmahnem glavom. Brzim koracima se uputim prema wc, sve sam brzo obavila jer sam se bojala da će se Louis probuditi, a ja neću biti tamo. Operem ruke te se pogledam u ogledalo, blijedo lice i tamni podočnjaci. Prođem par puta rukom kroz kosu kako bih bar na nešto ličila i popravim svoju izgužvanu majicu. Ruke mi zastanu na trbuhu te mi maleni smiješak prvi puta nakon tri dana zasja na licu „Tvoj tatica će biti dobro, vidjeti ćeš" prođem par puta preko trbuha „Ne moraš se brinuti, obećao je da će biti uvijek uz nas, a on uvijek ispuni svoja obećanja" tiho prošapućem te izađem iz toaleta.

„Rose" začujem Zaynov glas te ga pogledam. On mi se lagano nasmiješi i čučne ispred mene „Hoćeš li da odemo do stana i da se okupaš i presvučeš ?" upita me te ja odmahnem glavom „Molim te Rose, na brzinu ćeš to sve napraviti, a ja ću spremiti robu za Louisa" zamoli me te ja ponovno odmahnem glavom „ Molim te Rose, za Louisa, ne želiš da te vidi ovakvu kada se probudi, zar ne ?" kaže te ja uzdahnem i on se pobjednički nasmije i polako se ustanem te krenem prema dizalu.

Čim uđem u stan njegov miris mi se uvuče u nosnice. Teško uzdahnem i odem u našu sobu koja je bila uredno spremljena. Sara je jučer došla pospremiti jer je mislila da će me uspjeti natjerati da dođem kući i odspavam malo. Iz ormara uzmem prve tajice i Louisovu sivu Adidas duksu i čisto doljnje rublje. Brzinom munje se okupam i operem kosu te se obučem. Htjela sam samo izići iz stana, ali mi Zayn nije dao dok nisam osušila kosu i nešto pojela. Zatim me je natjerao da stavim kapu kako se ne bi prehladila te sam uzela Louisovu jaknu sa vojničkim uzorkom. I napokon smo krenuli prema bolnici. U meni je gorila želja za tim da kada se pojavim tamo da će mi reći da se je probudio i da će kroz koji dan smjeti ići kući.

Kada se Zayn parkira ispred bolnice izađem van i otrčim prema bolnici i zatim do lifta. Teško dišući i sa nestrpljenjem čekam lift, vrata od lifta se napokon otvore te uđem u lift i stisnem broj dva. Kada napokon dođem na drugi kat otrčim do njegove sobe vidjevši sve sa strahom na licima i čim me ugledaju postanu još nervozniji „Što se događa ?" upitam te u tom terenu do nas dotrči medicinska sestra i utrči u sobu. U trenu kada je otvorila vrata samo sam čula „Gubimo ga" prođem pored svih i otvorim vrata. Medicinska sestra koja je prije svega par sekundi ušla unutra me izgura van, a Niallove ruke se nađu oko mene pokušavajući me zadržati na mjestu. U glavi mi je bilo pištanje aparata te sam počela vrištati i pokušala se izvući iz Niallovog stiska. Na kraju nije imao više snage držati me  i uspjela sam se otrgnuti i uči u sobu. Iako me je doktor pokušao maknut od Louisa nije uspio. Uhvatim ga za ruku i nagnem se nad njega ljubeći ga u obraz te mu šapnem „Ljubavi, molim te ne ostavljaj me."