It was an accident/ l.t

No mum

Odmah se ispričavam što duže vrijeme nije bilo nastavka. Bila sam bolesna mislim još uvijek sam, al nema veze. Počela je škola i sad imam obaveze i još puno drugih stvari vezanih uz privatni život ...

Gledala sam blijedo u mamu te spustim pogled na Louisa koji je već gledao u Louisa. Okrenem glavu prema mami i počnem mahati glavom dajući joj doznanja ne „Mama ne" kažem. Te ona pogleda u mene i uzdahne „Rose, jako mi je žao, ali i sam znaš da" govorila je no prekinem ju „Mama, molim te" zajecam na rubu plača „Ro smiri se" osjetim dvije ruke oko sebe kako me privlače u zagrljaj „Otići ćemo sutra" kaže te moje srce počne ubrzano lupati. Što ako joj se ne svidim ili nešto pogrešno shvati. Oh, bože „Javiti ću joj da ćemo sutra ujutro doći" kaže te mama kimne glavom. Izađe van iz sobe zatvarajući vrata za sobom. Uzdahnem i zatvorim oči „Hej, sve će biti uredu" začujem Louisov glas iza sebe. Okrenem se i pogledam u njega. Zagrlim ga najjače što mogu i počnem plakati, njegove snaže ruke se omotaju oko mog struka te me stisnu još jače „Bit će sve uredu" prošapće. Mislim da će ova trudnoća biti najteži period u mom životu.

Zadnji puta se pogledam u ogledalo. Ništa previše, obične poderane traperice, bijela majica na bretele i zlatna ogrlica sa privjeskom srca. Uzmem srce u ruku i prislonim na svoje usnice. To sam dobila od Luka za Božić. Suza klizne niz moj obraz, ali brzo ju obrišem. Moram ostati jaka obećala sam mu. Okrenem se i ugledam Harrya kako stoji kraj vrata „Idemo" tiho kaže te kimnem glavom.

Tokom cijele vožnje u automobilu vladala je tišina. Osjećala sam kako nervoza prolazi mojim tijelom. Udahni izdahni, govorila sam sebi pokušavajući se smiriti dok je moj tata parkirao automobil na prilaz ispred žute katnice. Ugledam Louisa koji je silazio niz stepenice i krenuo prema nama. Otvorim vrata te izađem van, dođe do mene i zagrli me. To me iskreno začudi no u mom se trbuhu pojave oni leptirići „Biti će dobro" sapne mi na uho i odmakne se te ja lagano kimnem glavom. Pozdravi se sa mojim roditeljima i sa Harryem te krenemo prema kući. Cijelo vrijeme je bio kraj mene, nervoza je sve više rasla i on je to primijetio. Uhvati me za ruku te prvo što napravim je pogledam u naše ruke zatim u njega. Lagano mi pritisne ruku kao znak podrške i nasmiješi mi se. Moje srce istog trena zatreperi. Uđemo u kuću te krenemo bijelim hodnikom prema zadnjim vratima u prostoriji. Hodnik je bio pun umjetničkih slika, uđemo u veliku, prostranu prostoriju. Na sredini se je nalazio veliki trosjed i sa lijeve i desne strane su bili dvosjedi dok su nasuprot trosjeda stajale dvije fotelje. Zidovi su bili bijeli osim jednog koji je bio sive boje, a taj je bio prepun polica sa knjigama. Cijela prostorija je bila u sivo, bijelo, crnim tonovima. Louisova mama izađe iz druge prostorije predpostavljam kuhinje. Nasmiješi nam se i pogled joj padne na mene te na naše spojene ruke „Ja sam Anne njihova mama" pokaže na nas te se njih dvije rukuju. Zatim se upozna sa mojim ocem i Harryem. Red dođe na mene, obrišem svoje znojne dlanove o traperice te joj pružim ruku „Rose" kažem tiho te mi se nasmije i rukujemo se.

Sjedimo na kauču u tišini koju prekine Louisova mama „Nego, Louis je rekao da imate nešto važno za reći, no nije mi htio reći što" pogleda u nas te se moja mama ispravi i pogleda u nas pa u nju „Dakle, kako da ovo kažem, a dane ispadne krivo" kaže te uzdahne „Naša kćer i vaš sin to jest Rose i Louis su imali spolni odnos" kaže te je progutam teško slinu. Louis stisne nježno moju ruku u znak podrške i pogledamo u njegovu mamu koja je samo gledala u moju mamu „I nisu pazili to jest koristili nikakvu zaštitu. Te je Rose ostala trudna" kaže te njegova mama šokirano pogleda prvo u moju mamu, a zatim u nas dvoje „Louis, da li je ovo neka bolesna šala ?"kaže povisujući ton. Louis je samo nastavio šutiti „Dobro recimo da je to istina" kaže i dalje sa povišenim tonom.

„Čekaj vi mislite da moja kćer laže" odjednom moja majka povisi glas na nju „Nisam to rekla" kaže opravdavajući se „Ali ne možemo znati sa sigurnošću da li je to Louisovo dijete" u mojim očima se skupe suze ne vjerujući što čujem. Moja mama se ustane „Što želite reći time?" postavi joj ljuto pitanje „Želim reći da možda laže ko zna čije je to dijete" izdere se na moju mamu dok suze klize mojim licem „Vidjela je dobru priliku, zašto je nebi iskoristila i podvalila mome sinu tuđe dijete" moja majka zine u nevjerici. Slijedeće što se dogodilo je da je mamina ruka završila na obrazu Louisove mame. Stavim ruku preko usta „Ovo je prvi i zadnji puta da ste tako nešto rekli za moje dijete, Louis je divno dijete pitam se na koga je jer na vas nije" moja majaka se derala „Rekla bi isto za vaše, ali ne mogu" više nisam mogla slušati te sam se ustala i istrčala van iz kuće. Trčala sam koliko god sam mogla. Što dalje od te kuće, od te žene od svega. Nisam mogla više te sam se zaustavila u jednom parkiću i sjela na klupu. Jedino što se je čulo je bilo dječji smijeh. Promatrala sam djecu kako se igraju te sam stavila ruku na trbuh i tiho prošaptala „Ne ću te dati nikome" obrišem suze rukom. Osjetim kako netko sjedne kraj mene, ali ne obraćam pažnju na tu osobu „Vidim ga jednom tamo" začujem dobro poznat muški glas. Nasmijem se, ali mi osmijeh ubrzo padne. Okrenem se prema njemu „Louis ne vjeruješ li joj valjda?" upitam ga sa dozom straha „Vjerujem samo tebi" tiho prošapće dok su naša lica bila tako blizu. Skoro sam dotakla njegove usnice kada je pas zalajao" pogledala sam u pod i ugledala malog maltezera „Hej maleni" podragala sam ga po glavi te je jedna djevojčica koja je možda imala deset godina dotrčala do nas „Oprostite na smetnji, pobjegao mi je" kaže stidljivo te se ja nasmiješim „Kako se zove?" pitam ju te ga ona podigne u svoje naručje „Zara" kaže i podigne ga te nas pozdravi i ode „Biti ćeš dobra majka" kaže te mu se nasmiješim .