It was an accident/ l.t

You are perfect

Kleknem i te obgrlim wc školjku i povratim sve što sam sinoć pojela. Osjetim kako mi netko miče kosu i lagano mi pređe rukom preko leđa „Jesi uredu ?" prepoznam zabrinuti Louisov glas „Da" kratko odgovorim i pustim vodu. Umijem se te obrišem lice „Jesi sigurna ?" upita me te ja potvrdno kimnem glavom „To je samo jutarnja mučnina" kažem. Na četkicu za zube stavim malo paste te počnem trljati zube kako bih maknula onaj gadan okus iz mojih usta. Podignem pogled i uočim ga kako još uvijek stoji iza mene i promatra me. Nasmije mi se te ja spustim sramežljivo pogled. On mi se nasmijao, na mom licu se također stvori smiješak. Operem usta te se ispravim i stanem ispred velikog ogledala. Stavim ruke na trbuh i namrštim se „Debela sam" kažem te ne dobijem nikakav odgovor. Krenem se okrenuti da vidim dali je još tu, ali njegove ruke se nađu oko mog trbuha te me obgrli sa leđa. Njegove tople ruke uđu ispod moje majice te dođu u dodir sa mojom kožom. U istom trenutku sam se naježila i tiho uzdahnula. Držao je svoje ruke na mom trbuhu „Nisi se niti malo udebljala" kaže te mu ja krenem proturječit, ali me zaustavi „To raste naša mala bebica" kaže te se nasmije. Na mom licu se pojavi osmijeh na to naša imalo je posebno značenje. Kada se sjetim da ćemo za od prilike osam i pol mjeseci postati roditelji. Htjela sam da vječno ovako stojimo, ali on makne svoje ruke i lagano me uhvati za ruku. Povuče me natrag u sobu. Kada uđemo zatvori vrata i zaključa ih. U mom trbuhu su naglo proradili leptirići. Nasmijem se te me on povuče u krevet i pokrije nas osjetim njegove ruke na mom trbuhu te se okrenem prema njemu. Iako je bio mrak znala sam da se smije. Njegove oči su sjajile onim posebnim sjajem „Jedva čekam da se rodi" tiho kaže te se ja nasmijem „Zašto ?" pitam ga te se on nasmije u moj vrat i ostavi jedan vlažan poljubac na njemu „Jer ću ga moći nositi, maziti, igrati se s njim" počne nabrajati „Moći ću ga ovako staviti između nas i onda ćemo se zajedno igrat sa njim" kaže te se iskreno nasmijem. Podigne se te se nađe iznad mene održavajući svoju težinu na rukama kako me nebi zgnječio „Prelijepa si" šapne „Kako znaš? Mrak je" kažem „Znam jer svaki puta kada me ne vidiš ja gledam u tebe. Imaš prelijep osmijeh i kada se smiješ sva se treseš. I kada si ljuta uvijek ti se desna obrva podigne i ne znaš lagati uvijek počneš mlatiti rukama i mucati. Kada si živčana lijevo oko ti treperi i znam da si jako nesigurna u sebe iako je pola srednje škole bilo zacopano u tebe" kada je to rekao bila sam šokirana „Lažeš" osjetila sam kako se je nasmijao i odmahnuo glavom „Ne, pola nogometaškog tima bi te komentiralo kada bi došla gledati treninge" kaže, zar je to istina? Uvijek sam mislila da su gledali i komentirali Doru „Bio sam užasno ljubomoran" kaže te ostanem zbunjena taman kada sam htjela pitati ga zašto začujem kucanje na vratima „Hej, vas dvoje buđenje ručak je" čujem mamin glas te se Louis makne s mene te se dignem i otvorim vrata. Zaškiljim sve dok se moje oči ne priviknu na svijetlo te polako siđemo u kuhinju. Stol je bio postavljen i Harry je sjedio i tipkao na telefon. Mama je baš u to trenutku stavila juhu na stol te nam se tata pridružio. Sjednem preko puta Harrya i on me pogleda „Bok, sister" kaže veselo te se nasmijem. Usipam si malo juhe. Nakon par trenutak svi počnu jesti osim mene. Jednostavno nisam bila gladna „Rose jesi" kaže mi mama i svi preusmjere pogled na mene „Ne mogu" odgovorim joj „Moraš jesti pobogu" kaže te ja uzdahnem. Louis se ustane od stola te stane iza mene. Okrene mene i stolicu prema sebi te sjedne gledajući u mene. Uzme tanjur i žlicu te mi žlicu sa juhom približi ustima. Samo maknem glavu i začujem kako se ostali u prostoriji smiju „Znaš što gora si od djeteta" kaže te se ja osmjehnem.

Nakon što su me natjerali da pojedem sve što je mama napravila spremila sam se. Louis ima danas utakmicu te smo išli do njega kako bi uzeo stvari koje mu trebaju te čistu odjeću kako bih imao što nositi jer će ostati kod nas. To je odlučio jer želi biti cijelo vrijeme uz mene i dijete. Krenuli smo prema njegovoj kući koja nije bila toliko daleko samo par ulica dalje. Na sebi sam imala starke, kratke hlačice i običnu bijelu majicu na bretele. Pošto je bila uska moj mali trbuščić je dolazio do izraza. Dok smo hodali prema njegovoj kući uhvati me za ruku te pogledam u njega i nasmijem se.

„Jel ima nekog kod kuće?" izdere se, ali ne dobije odgovor „Dođi" popnemose stepenicama u njegovu sobu, kad uđemo u nju zatvorim vrata za nama. Skinemajicu, dok mi je okrenut leđima te ja zagrizem usnicu. On se okrene držeći uruci crnu majicu. Podignem pogled na njega te opazim kako on već gleda u mene. Dođedo mene i bez imalo razmišljanja me poljubi,nisam se opirala, nisam se pokušalamaknuti od njega. Krene hodati unatrag te padnemo na krevet, odvoji se od menete mi skine majicu, krenuo je nešto reći, ali samo ga poljubim te mu senasmiješim.