It was an accident/ l.t

They know

Prije nego krenem sa pisanjem ispričavam se što nije bilo nastavka i to duže vrijeme. Samo nikako me nije bilo kod kuće i nisam imala kako da objavim nastavak, pošto pišem preko kompjutera...

Čudan miris se uvuče u moje nosnice, vlada tišina. Osjećam jaku glavobolju, ne želim otvoriti oči no ipak se natjeram. No odmah zaključim da je to bila loša ideja te zatvorim oči zbog jakog svijetla polako ih otvorim pokušavajući se naviknuti na svijetlo. Prvo što vidim bijeli zidovi gdje sam? Brzo se podignem u sjedeći položaj želeći otići odavdje no onda ugledam svoju mamu koja se trgla i pogledala u mene „Rose legni treba ti odmora" krene prema meni kako bi me vratila u ležeći položaj. Tek sada primijetim tatu, Harrya i Louisa koji su bili razgovarali, sada su svi pogledi bili usmjereni prema meni „Kako se osjećaš ?" pita me Harry zabrinuto te dođe brzim korakom do mene „Umorna sam i boli me glava" na neki naćin je to bila istina, ali najveća istina bila je da sam užasno zbunjena „Što se dogodilo?" pitam zbunjeno te mama sjedne na krevet kraj mene i uhvati mi ruku„Onesvijestila si se imala si visoku temperaturu i bilo ti je loše" kimnem glavom te uzdahnem. Grlo mi je užasno suho i trebam vode, pod hitno „Trebam vode" kažem te se mama odmah podigne i sa malog stolića koji je bio u kutu sobe donese mali terapak sa sokom od naranče mojim najdražim. Makne najlonski omot sa slamke i stavi je u tetrapak te mi da sok. Otpijem dva gutljaja te ostavim sa strane. Zatvorim oči i stavim ruku na trbuh jer me je malo bolio „Jesi dobro?" upita me mama „Mhm" teško izgovorim te pogledam u nju „Samo me malo boli trbuh" kažem iskreno te se ona okrene prema Harryu, tati i Louisu „Rose" kaže te ja pogledam u nju „Zašto nam nisi rekla ?" pita me te ju ja zbunjeno pogledam. Nisam joj rekla za što? Nježno mi uhvati ruku i lagano ju stisne ohrabrujući me da im kažem „Što to?" kažem zbunjeno te se ona okrene prema Louisu. Polako krene prema meni i čučne pored kreveta, uhvati moju ruku i probudi leptiriće u mom trbuhu „Znaju" kaže te me poljubi u ruku. U meni se probudi strah uplašeno pogledam prema mami zatim prebacim pogled prema Harryu i tati „Ja" krenem da kažem nešto no ne uspijem, u mojim očima se stvore suze i pogled mi se zamagli te dajem sve od sebe da ne zaplačem, počne mi se stezati u grlu i ja puknem. Osjetnim dvije ruke oko mene i snažno zaplačem.

Kada sam se napokon malo smirila krenem da objasnim, ali Louis me prekine „Ja sam kriv" pogledam zbunjeno u njega „Nisam htio da ikome kaže" pogledam u njega lagao je iako je to bila istina, laž je bila da je samo on kriv „U buduće nam sve govorite" kaže no u meni je i dalje bio neki strah i izbacila sam to iz sebe „Nećete me valjda natjerati na pobačaj ?" upitam ih kroz suze „Oh Bože Rose" mama kaže blagim glasom „Naravno da ne" meni padne veliki kamen sa srca „Ti ćeš odlučiti što želiš" kaže i poljubi me u čelo „Već jesam" te me ona pogleda kao i svi ostali vidim strah na Louisovom licu te pogled vratim natrag na mamu „I koja je tvoja odluka?" pita me znatiželjno „Zadržati ću ovo dijete" kažem i stavim ruku na trbuh i nasmiješim se „Dobra odluka, a sada lezi i odmaraj se" naredi mi te ju ja poslušam.

Napokon ulazim u svoju kuću i krenem na kat u svoju sobu. Bila sam umorna od lijekova. Zadržali su me još jednu noć na promatranju i Louis je cijelo vrijeme bio uz mene. Zahvalna sam mu. Za sve. Izujem se te prvo što napravim je odem se tuširati jer sam zaudarala na bolnicu. Osjetivši toplu vodu kako klizi niz moje tijelo opustim se i prestanem misliti na sve oko sebe.Lagano utrljam gel za tuširanje u kožu te ga isperem i izađem van iz kade.Dok sam brisala svoju kosu i kožu u ogledalu ugledam svoj odraz. Veliki podočnjaci krase blijedo, umorno lice, ispucale usnice. Ličila sam strašilu,ali nije me bilo briga. Obučem se te izađem iz kupaonice i uđem u svoju sobu gdje ugledam Louisa kako sjedi na krevetu i gleda u mene „Hej" kažem tiho „Hej"uzvrati mi pozdrav sjednem pored njega te uzmem češalj i pokušam što bolje počešljati kosu no ne uspijeva jer užasno čupa „De meni" kaže te ja pogledam u njega. Uzme mi češalj iz ruke i naši se prsti pri tome dodirnu te kroz mene prođe tisuću leptirića. I tako bi prošli ti leptirići svaki puta kada bi mi dotaknuo kožu "Hvala" kažem mu te odložim četku„Bi li ti smetalo da legnem ?" pitam ga te me on pogleda „Da bi" pogledam pomalo uplašeno u njega „Tako sa mokrom kosom" nadoda te mene prođe neki neopisiv osjećaj. „Gdje ti stoji fen?" pita „Zadnja ladica"

„Evo, kosa ti je suha" kaže te sjedne pored mene. Njegov pogled padne na moj još ne postojeći trbuh. Ali nije ništa govorio. Uzmem njegovu ruku i stavim ju na svoj trbuh pogleda u mene i nasmiješi se „To možeš napraviti kada god želiš, ne moraš me pitati" lagano mi se nasmiješi te se naši pogledi susretnu. Cijelo vrijeme je svoj pogled držao prikovan za moj, bio mi je sve bliže i bliže. Njegova ruka je skliznula ispod moje majice i dodirivala moju hladnu kožu. Da li on zna koliki on utjecaj ima na mene ? Suzdržavala sam se da ne udahnem kako ne bih upropastila trenutak. Naše usnice bile su odvojene svega par milimetara i osjetila sam njegov dah. Naglo se odmakne od mene kada se vrata otvore i Harry uđe u sobu. Pogledom pređe preko nas „Da li smetam ?" odmahnem glavom „Mama vas zove dolje na večeru" kaže te ja kimnem glavom i Louis mi pomogne da se ustanem.

 Zbližavali su se, a da toga nisu bili ni svjesni. Bili su tako slični,a ipak različiti. Bojali su se priznati svoje osjećaje jedan drugome. Zašto?Bojali su se da će ostati povrijeđeni, nisu shvaćali da cijelo vrijeme skrivaju veliku ljubav u sebi. Da li će ju otkriti jedno drugome i pokazati svima tu ljubav ili će ipak ostati samo ovo što su sada i skrivati se od stvarnosti kojaim je pred očima...