It was an accident/ l.t

Oh, I love him

Molim vas komentiraj te, užasno mi je bitno vaše mišljnjene. Nadam se da će vam se sviditi nastavak !

Zabijem glavu u njegova prsa dok su suze curile niz moje lice. Tiho sam ponavljala molim te i ostavljala poljupce po njegovim golim prsima. Doktor mi je rekao da mu je žao i pokušao me odvojiti od Louisa no ja nisam dopuštala da me makne. Te sam počela vrištati da sve ovo nije istina i da mu pomognu. U tom trenu pištanje aparata su zamijenili otkucaji srca, na mom licu se pojavi golemi osmijeh te počnem još više plakati, no više to nisu bile suze zbog tuge nego zbog sreće. Ostavim poljubac na njegovom obrazu te se nasmijem „Znala sam da me nećeš ostaviti" prošapućem na njegove usne i poljubim ga. Podignem pogled prema doktoru koji je provjeravao Louisov puls. Poljubim ga u ruku i izađem iz sobe, čim sam izašla iz sobe svi mi priđu te me Harry zagrli „Živ je, biti će dobro" kažem kroz suze te se nasmijem. Na njihovim licima se pojave osmijesi i olakšanje. Prije nego li je itko išta rekao doktor izađe iz sobe i pogleda prema meni odmahujući glavom „Ovo je bilo pravo čudo" kaže i dalje ne vjerujući što se tamo dogodilo.

Uđem u sobu koja je bila u polu mraku te primaknem stolicu Louisovom krevetu. Uhvatim njegovu ruku te glavu naslonim na njegova prsa. Zaklopim oči „Mislila sam da ćeš prekršiti obećanje i ostaviti mene. Ostaviti nas" jedna suza sklizne niz moj obraz „Znaš nedostaješ mi, tvoj osmijeh, tvoj pogled, ali najviše mi nedostaje tvoj glas. Mislim da i malom Luke-u nedostaje, da htjela bi našu malu bebicu nazvati Luke, naravno ako se ti slažeš s time. Nedostaje mi tvoji zagrljaji" na mom licu se pojavi osmijeh kada se sjetim da Louis ima najbolji zagrljaj ikada. Po tome smo bili prepoznatljivi on ima najbolji zagrljaj, a ja se obožavam grliti. Ustanem se te ga poljubim u glavu, pokušam izvući neprimjetno svoju ruku iz njegove, ali on ju čvrsto stisne. Podignem ogled na njega te ugledam kako mu se usne lagano pomiču dok izgovara da ostanem. Glasno se nasmije i stanem iznad njega te ga poljubim i prvi puta nakon dugog vremena mi uzvrati. Moje suze padaju na njegove obraze dok ga ljubim te se odmaknem i naslonim moje čelo na njegovo, nosevi su nam se lagano dodirivali te on napokon otvori svoje predivne oči. Nasmijem se te šmrcnem tek kada se odvojim od njega shvatim da je i on plakao te prođem prstima ispod njegovih očiju „Nemoj plakati" kažem te ga poljubim par puta u čelo „Nikad te ne bi ostavio" kimnem glavom jer sam to znala i nakon ovog sam bila definitivno sigurna „Volim te" kažem te se lagano nasmije i napravi bolan izraz lica. Vjerojatno ga je bolio trbuh na kojem je imao rane od operacije  „I ja tebe" odgovori. Pogleda oko sebe te se namršti „Gdje sam ?" pita pomalo zbunjeno „Ne sjećaš se ?" pitam ga te on lagano odmahne glavom „Udario te je kamion dok si vozio motor" kažem njegov pogled je bio usmjerenu u jednu točku dok se je pokušavao sjetiti „Idem po doktora" kažem, no on kao da me nije čuo.

Nakon što doktor pregleda Louisa povuče me na stranu „Biti će on uredu"kaže te nakratko stane. Pogledam prema Louisu koji je gledao kroz prozor sobe„Normalno je da se ne sjeća traume koja mu se dogodila. To potiskuje u sebi. Biti će nekoliko dana još u bolnici, najviše tjedan i ako sve bude uredu, pustiti ćemo ga na kućnu njegu" kimnem glavom u znak razumijevanja. Kada doktor zatvori vrata krenem prema Louisu. Sjednem do njega, ali ne dobijem njegovu pažnju. Lagano ga uhvatim za ruku te se trzne i pogleda u mene „O čemu razmišljaš ?"upitam ga te se on lagano povuče na desnu stranu kreveta i par puta lupi rukom na praznu polovicu „Lezi pored mene" kaže, dam mu maleni smiješak te legnem pored njega. Ležali smo u mraku njegove oči nisu napuštale moje i njegova ruka je čvrsto držala moju „Izgledaš tako nestvarno" kaže te se nasmiješim „Čime sam te zaslužio?" upita me te slegnem ramenima. Nisam imala odgovor na to, ali mislim da tu ni nema odgovora. Ljudi dolaze i odlaze, ali prije nego što dođu sudbina im odredi baš tu jednu posebnu osobu. Moja je Louis i zahvalna sam Bogu na tome, jer znam da će uvijek biti uz mene i da će mi pomagati. Za mene je on savršen i kada bih imala priliku vratiti vrijeme ne bih. Sve postoji i sve se događa s razlogom. I naravno prije nego što odu moraju proći kroz sve uspone i padove. Ponekad se i sama nađem da ispitujem sama sebe da li je sve ovo stvarno ili čime sam ja zaslužila njega, ali onda se sjetim da se ne trebam to ispitivat nego samo trebam biti zahvalna. Podignem pogled prema Louisu koji je imao zatvorene oči lagano se nasmijem. Podignem glavu sa jastuka i poljubim ga u čelo „Spavaj" kažem te mu se još više približim i stavim glavu na njegova gola prsa „Slažem se zvati će se Luke"prošapuće i zatim zaspe. Oh, koliko ga volim.