It was an accident/ l.t

Yes

Prvo vam želi zahvaliti na 10K. Drugo radnja je na vrhuncu i ne mogu vjerovati da se bližmo kraju još nekoliko nastavaka i kraj, ali ne brinite radim na novoj knjizi. Ostavite usputne komentare i nemojte me ubiti zbog ovog nastavka. 

Jučer čim smo došli kući otišla sam spavati danas kada sam se probudila nije ga bilo. Baš divno, u zadnje vrijeme se često svađamo i nisam više sigurna koliko ćemo dugo izdržati. Ne možemo nikako naći zajednički jezik i složiti se oko jedne stvari. Obučem jaknu i izađem iz stana, danas sam odlučila otići kod mame stvarno ju dugo nisam vidjela niti čula. Nedostaje mi, a i danas idemo tamo na večeru pošto dolaze Harry i Sara pa ću odmah pomoći oko pripreme jela.

Pritisnem zvono i sačekam da se vrata otvore „Mama!" veselo kažem kada mi otvori vrata zagrlim je. Taj zagrljaj mi je toliko nedostajao iako sam svaki dan dobivala Louisove zagrljaje nije ni približno bio maminom. Uđemo u kuću te ostavim stvari na kauču i odmah odem u kuhinju „Gdje je tata ?" pitam kada primijetim da ga nigdje nema „Radi" kratko mi odgovori te kimnem glavom „Hoćeš kavu ?" odmahnem glavom „Imaš čaja ?" nasmije se i uzme dvije crne šalice „Kada Harry dolazi ?" prekinem tišinu, pogleda u sat „Oko tri bi trebali biti na aerodromu znači doći će negdje oko četiri" kaže stavljajući čaj od šumskog voća pred mene „Gdje je Louis ?" namrštim se na to pitanje „Radi" kratko odgovorim igrajući se sa prstima „Uredu, slušam" znala me je bolje nego itko, tako da je upravo znala da nešto nije uredu. Uzdahnem „U zadnje vrijeme se stalno svađamo, ponekad se pitam što mi uopće radimo zajedno" suze su se nakupljale u mojim očima, mama me nježno uhvati za ruku. Podignem pogled prema njoj „Oh, dušo" kaže te me zagrli i to je bilo to suze su krenule niz moje lice. Boljelo je i to vraški, boljelo je dok sam to držala samo za sebe, a sada kada sam to rekla na glas boljelo je još više „Volim ga mama" tiho kažem „Znam, dušo" makne mi kosu s lica „Ali ono stvarno, to nije ona dječja ljubav nego ona prava, ali ne znam što on osjeća prema meni, ponekad mislim da je sa mnom samo zbog njega" stavim ruku na svoj trbuh „Toliko ga volim da mislim da ga možda trebam pustiti" nije ništa rekla samo me je zagrlila i u tom trenu to je bilo više nego dovoljno.

Stavim zadnji tanjur na stol i odem u kuhinju pomoći mami da dovrši jelo. Harry je upravo nazvao da dolaze za nekih deset minuta. Uzmem juhu te ju odnesem na stol, zvono se oglasi „Ja ću" kažem te prođem kroz dnevni boravak, tata je po običaju sjedio u svojoj crnoj fotelji čitajući novine. Otvorim vrata i ugledam Harrya sa golemim osmjehom, meni se također na licu pojavi golemi osmijeh snažno me zagrli „Hej sekice" kaže i uđe u kuću Sara me pozdravi i zagrli te ode za Harryem da pozdravi mamu i tatu.

 Krenem zatvoriti vrata, ali me spriječi auto koji se parkira ispred kuće izađem van zatvarajući vrata za sobom. Vani je bilo užasno hladno te navučem rukave džempera i obgrlim se rukama. Louis izađe iz auta tipkajući po mobitelu. Stanem na zadnjoj stepenici kada mu zasvijetli mobitel i on se nasmije. Podigne pogled i smiješak mu padne kada vidi mene. Zaključa auto te krene prema meni, na sebi je imao crne hlače, košulju i crni kaput. Krene nešto reći no ja ga preteknem „Gdje si bio cijeli dan ?" pitam ga bez i jedne emocije „Radio sam" odgovori „Gledaš me u oči i lažeš mi" okrenem glavu i trepnem par puta kako bi otjerala suze „Molim ?" zbunjeno me pita „Zvala sa tvoju tajnicu i rekla je da te nema" uzdahne i prođe rukom kroz kosu „Čekaj ti mene provjeravaš" ljuto kaže „Možda da mi se koji puta javiš na mobitel" zaustavi me prije nego li uspijem dovršiti rečenicu „Nisi u pravu, razbio sam mobitel" izvadi iz džepa mobitel „I kupio sam novi" prođem rukom kroz kosu „Ne mogu vjerovati da nemaš povjerenja u mene" pogledam u njega „A moja tajnica ti je vjerojatno rekla da nisam u uredu zato jer znaš Rose ja sam čovjek i trebam jesti i piti" bio je tako bezobrazan prema meni „Ponekad mislim da me ne voliš i da tražiš izliku samo da prekineš sa mnom „Ja to radim ?" pokažem na sebe u nevjerici puštajući suze da klize niz moje lice „Ti si taj koji to radi" on pogleda šokirano u mene „Molim ?!" bio je zbunjen „Što moliš, dobro si me čuo svako malo tražiš nešto kako bi se posvađali i stalno si bezobrazan nikad te nema kod kuće. Neki dan mi je pozlilo, da nije bilo Zayna ko zna što bi se desilo" gledao je u mene i dalje šokiran „Da Louis umjesto da idem sa svojim dečkom u trgovinu kupovati stvari za naše dijete" naše posebno naglasim „Ja to moram raditi sa Zaynom" kažem brišući suze „Zašto mi nisi rekla?" sjednem na stepenice te on sjedne pored mene „Kako da ti kažem kada te nikad nema kući" nježno me uhvati za ruku „Znaš da radim" pokuša se opravdati, ali maknem svoju ruku iz njegove „Nije istina, kada ne radiš opet nisi kod kuće uvijek negdje moraš ići i sve ti je važnije od mene" prekrijem lice dlanovima pokušavajući se smiriti. Uzdahnem te maknem ruke sa lica i okrenem se prema njemu „Mislim da bi bilo najbolje da se na neko vrijeme maknemo jedno od drugoga" bolno kažem „Misliš da prekinemo ?" u njegovom glasu sam osjetila tugu i mogu se zakleti da sam kraijčkom oka vidjela suze u njegovim očima „Da"