It was an accident/ l.t

She

VAŽNO !

Prvo kasnim sa nastavkom, žao mi je!Drugo zadnji nastavak sam obrisala jer je bio užasan. Treće jednostavno sam ostala šokirana vješću da Louisove mame više nema. Nikad ju nisam upoznala, ali znam da je ona bila predivna osoba i zahvalna sam joj što je tako predivnu osobu donjela na svijet. Johannah hvala ti, počivaj u miru. Uživajte i ostavite svoja mišljena u komentarima.

„Louis zašto si to napravio ?" pitala sam ga po stoti puta nakon što su radnici otišli. Naime kupio je onu dječju sobicu koga mi se svidjela. Došao je do mene i stavio je ruke oko mog struka te me privukao bliže sebi. Nasmijala sam se i spojila naše usnice „Zato jer si rekla da ti se sviđa" kaže te se nasmijem „To zvuči kao da ću dobiti sve što kažem da mi se sviđa" odvojim se od njega „Naravno, sve što ti se svidi to ćeš dobiti" odgovori mi te ja odmahnem glavom „Ne Louis" kažem odmahujući glavom „Zašto?" pita me mičući kosu sa mog lica „Zato jer ne želim da trošiš toliko novca na mene i na kraju će ispasti da je tvoja mama bila upravu" odgovorim mu te se on nasmije „A u tome je stvar, kao prvo ne trošim na tebe nego na nas" nasmijem se na njegov odgovor i poljubim ga u nos „Jesi li sa mnom zbog novca ?" upita me, odmah odmahnem glavom „Ne, Louis volim te" kažem te se on nasmije „Onda ne želim da čujem ni jednu riječ više u vezi novca" kaže te se ja nasmijem „Uredu, ali nešto ću i ja kupiti" on kimne glavom „Znači dogovorili smo se ?" pita te ja kimnem glavom „Volim te" kaže dvije male riječi koje kod mene izmame osmijeh na lice „I ja tebe" odgovorim mu te ga poljubim.

„Louis" viknem kako bi me čuo te se on u sekundi pojavi ispred mene „Jel sve uredu ?" pita te ja kimnem glavom „Spremila sam stvari" rekla sam te se on nasmiješio i uzeo moj kofer. Siđem dolje u kuhinju te se pozdravim sa mamom, Harryem i Zaynom koji je došao kod nas „Mala pazi se" kaže i nasmije se „A ti ako joj padne dlaka sa glave gotov si" Louis se nasmije te izađemo van. Louis me je odlučio odvesti na vikendicu njegovih roditelja jer treba nam odmor. Od kako je počeo raditi pomalo me zapostavlja, znam to je za našu budućnost, za budućnost našeg nerođenog djeteta, ali opet želim ga kraj sebe. Ponekad zna ostati duže u firmi kako bi se dokazao da on nije u toj firmi samo zato jer mu je otac šef. Sjednem u auto dok on stavlja kofere u prtljažnik. Ovo je prvi zajednički odlazak negdje na duže vrijeme, i da smo sami.

Budim se umotana u mekane plahte na sebi sam imala samo svoju majicu. Prvo pitanje u mojoj glavi je bilo gdje sam ja to. Pogledam oko sebe, soba je bila u sivo-plava. Kada moje noge dotaknu hladni pod odmah se naježim. Napravim par koraka dolazeći do radnog stola u kutu sobe, prvo što mi upadne u oko je slika, slika Louisa i njegove mame. Imao je možda oko sedam godina, smijali su se, bili su tako sretni. Sve dok nisam došla ja. Tek sada shvaćam što sam napravila. Uništila sam tu divnu obitelj. Jedna suza sklizne niz moj obraz. Zapravo Louisa nisam jako dugo vidjela kako se smije, ali onako istinski. Nasmiješim se kad se sjetim kako bi mi se uvijek osmjehnuo dok sam prolazila školskim hodnikom.

-Hodam školskim hodnikom koji vrvi učenicima. Glasno pričanje i galama odjekuje hodnikom, već čujem vrisku navijačica sa kraja hodnika „Idemo zauzeti mjesta u učionici" kimnem glavom te krenem za Dorom probijajući se prema naprijed kako bi ju sustigla. Na moju žalost ugledam njega i cijelu njegovu ekipu uključujući navijačice kako stoje u krugu i smiju se. Jedan od njih nešto kaže i pokaže prema glavom. Louis se okrene, a kroz mene prođe cijelo životinjsko carstvo. Neki bih možda pomislili kako je nešto loše rekao o meni, ali nije shvatila sam to kada se Louis okrenuo prema meni i poklonio mi najslađi osmijeha na svijetu „Nasmiješio ti se" Dora mi vrisne na uho te ja odmahnem glavom negirajući to „Aaa, vidi crveni se" kaže bockajući me u moj vrući obraz „Ne, samo mi je vruće mislim da imam temperaturu" ona se sam glasno nasmije na to „Nikad nisi znala lagati" kaže te uđemo u učionicu matematike.-

Osjetim kako se njegove ruke omotavaju oko mene te se trgnem „Zamislila si se" kaže te ja odmahnem glavom „Ne samo sam gledala slike" nasmije se na moj odgovor „Nikad nisi znala lagati" moji obrazi pocrvene. Te se nasmijem, okrenem se prema njemu i zagrlim ga „Volim te" prošapčem u njegovu majicu „I ja tebe" kaže te mene ispuni neki osjećaj mira.

Kada smo postali gladni shvatili smo da nema nikakve hrane u kući. Louisje otišao do grada koji se nalazi u blizini da kupi hranu. Ja sam odlučilaostati ovdje jer mi se nije dalo nigdje ići. No najviše me je mučila ona slikau njegovoj sobi. Uskoro će njegov rođendan, Božić ,a on ga neće proslaviti saobitelji zbog mene. Osjećam se užasno krivo moram ovo ispraviti. Uzmem telefoni utipkam meni dobro poznat broj „Johannah prije nego što mi spustiš slušalicu"kažem te uzdahnem „Trebamo razgovarati"

I nadam se da se nećete ljutiti što pišem  kao da je ona tu jer tako sam ja zamislila moju priču i to je to ....