It was an accident/ l.t

It's not our time

JOOJ ! Znači nemoj te me ubiti. Žao mi je što je nastavak malo kraći. Uskoro se bližimo kraju još par nastavak i gotovi smo, ali ne brinite spremam vam nešto novo ! Ostavite mi usputne komentare.

Ustane se i pruži mi ruku „Idemo im reći" teško progutam slinu i uhvatim ga za ruku te uđemo u kuću. Svi su sjedili za stolom „Ah, evo ih" tata se nasmije „Mi vam trebamo nešto reći" svi su pogledi bili usmjereni prema nama, Harry se ustane i pogleda prema nama „I mi vam trebamo nešto reći" imao je široki osmijeh na licu te se Sara ustane i stane pored njega „Zaprosio sam ju" kaže te mama stavi ruku preko usta kako bi spriječila vrisak „I pristala sam" Sara kaže sa golemim osmijehom, mama ustane i zaobiđe stol te zagrli Saru. Priđem Harryu i zagrlim ga „Dobro si odabrao" poljubi me u čelo „Znam" nasmiješim se i sjednem na svoje mjesto. Kada svi sjednu za stol mama donese jelo i prva na redu je bila molitva, a zatim smo počeli jesti „Nego što ste nam trebali ono reći ?" Sara se prava sjeti, pogledam prema Louisu koji odmahne glavom „Ma nije ništa važno" nasmiješim se, nismo sada htjeli kvariti njihovo veselje, ali znam da čim večera završi, kada odem u sobu suze će sam krenuti. Vraški je boljelo, ali nisam vidjela drugog izlaza.

Napravim si čaj te izađem iz kuhinje, Louis si je napravio mjesto za spavanje u dnevnom boravku, iako nije bilo potrebe. Prođem pored njega i odem u sobu. Nije mi dugo trebalo jer čim se svijetlo ugasilo i čim sam osjetila mekani madrac ispod sebe i prazno mjesto pored sebe suze su same krenule.

Louis P.O.V

Mrak je vladao sobom i tišinu su remetili njezini jecaji. Svaki njezin jecaj je bio tih, ali dovoljno glasan da ga čujem. Iako su jecaji bili slabašni, bili su dovoljno jaki da me za svaki srce zaboli još više. Glasno udahnem, pokušavajući spriječiti svoje suze. Kako sam bio toliko glup. Izgubio sam ono najvrjednije, ono što ne zaslužujem, ali ipak sam imao. Toliko sam ju dugo čekao, promatrao iz daljine i potajno volio i kad sam ju napokon imao tako lako i brzo sam ju ispustio. Koliko je ljudi bilo protiv nas i uspjeli smo prebroditi sve to i onda ja sve uništim. Samo zato jer sam htio poslije posla malo zabave i umjesto da sam išao kući njoj koja me je uvijek čekala sa večerom otišao bi sa kolegama u noćne klubove. Još uvijek smo mladi i vjerujem da se i ona želi zabavljati, ali on se dogodio. Nimalo ne žalim što sam zaboravi staviti kondom jer to maleno biće što raste u njoj je nešto nabolje u mom životu. Ali ja sam sve morao uništiti, i kada me je pitala dali imam drugu odgovor je ne i takav će ostati jer jedina osoba u mom životu je ona i ne to nisu one dječje ljubavi koje budu tu neko vrijeme nego to je ona životna ljubav puna strasti. Ne znam dali će mi se ikada vratiti, ali znam da će zauvijek ostati jedina za mene.

Otvorim oči i pogledam po dnevnom boravku. Nema nikog i vlada mir i tišina u stanu. Ustanem se i protegnem, leđa su me ubijala zbog ovog kauča. Uđem u kuhinju koja je bila prazna „Gdje je Rose ?" promrmljam, okrenem se i krenem brzim korakom prema našoj sobi. Otvorim vrata i ugledam prazan uredno složeni krevet. Priđem noćnom ormariću na kojem sam opazio bijeli papir, na kojem je njenim rukopisom bio ispisan tekst.

Žao mi je, morala sam otići. Nisam mogla više biti ti tako blizu, a ipak tako daleko. Ne brini nisam pobjegla daleko u drugu državu kao u filmovima. Ovdje sam, možeš me naći na mojoj staroj adresi što znači da sam kod mame. Vjerojatno i sam shvaćaš da sada kada čitaš ovo pismo svi znaju za naš prekid, ali što je tu je. Uvijek ću te voljeti, ali izgleda da naše vrijeme da se volimo nije došlo.