It was an accident/ l.t

I can't

Komentiraj te !

Budim se osjećajući prazninu i hladnoću oko sebe. Ispravim se u sjedeći položaj nadajući se da ću ugledati Louisa, ali se razočaran jer mjesto pored mene je bilo prazno. Polako se ustanem iz kreveta te izađem iz sobe. Nadala sam se možda da mi sprema nekakav doručak, ali cijelim stanom je vladala tišina. Pogledam na kuhinjski pult ili stol dali mi je slučajno ostavio kakvu poruku no nije. Vratim se natrag do sobe uzimajući mobitel u ruke provjeravajući da li mi je kojim slučajem poslao nekakvu poruku. Nedjelja je tako da nije na poslu. U meni se javi osjećaj straha. Duboko udahnem i izdahnem vjerojatno je otišao do trgovine. No jednostavno taj osjećaj straha u meni nije prolazio. Što ako mu se nešto dogodilo ili, ne Rose saberi se uredu je. Možda je samo zapeo u prometu. Iz misli me trgne zvono te brzim korakom odem do vrata i otvorim ih. Na vratima su stajali Zayn i Lora „Jesmo te probudili ?" pita me sa velikim osmijehom te odmahnem glavom suzdržavajući se da ne zaplačem te prođem rukom kroz kosu „Je li sve u redu ?" Zayn me upita, te ga pogledam „Louis nije ovdje, nije mi ostavio nikakvu poruku ništa" kažem pomalo uspaničeno. Dobijem zbunjeni pogled od Zayna „Kako pa prije pola sata nas je zvao da dođemo kod vas na ručak" kaže Lora „Bio je na putu kući iz trgovine" nadoda Zayn te u tom trenutku kako da mi je srce stalo. Uhvatim se za zid, Zaynove ruke se nađu oko mene te mi pomogne da dođem do dnevnog boravaka „Što ako mu se nešto dogodilo ?" kažem kroz jecaje te me Lora zagrli i počne govoriti da se smirim i da se ništa takvo nije desilo „Sad ću ga nazvati možda je gužva u prometu" Zayn me pokuša umiriti tim riječima no ne ide mu baš najbolje. Uzdahnem te kada ne odgovori Zaynu na poziv počnem još više plakati. Uzmem mobitel te počnem tipkati meni dobro poznati broj „Koga zoveš ?" Lora me pita te obrišem suze rukavom od majice i prislonim mobitel uz uho „Nialla, možda zna gdje je Louis" kažem kroz jecaje „Dobra ideja ja ću nazvati Liama"

Nazvali smo sve koje smo znali, ali nismo ništa saznali. Stavim ruke na lice te počnem plakati „Rose smiri se, misli na bebu" Lora me pokuša umiriti te se malo priberem. U tom trenu mi zazvoni mobitel. Nisam ni pogledala tko je samo sam se javila „Dobar dan ! Jesam li dobio Rose Styles" začujem smiren i ozbiljan glas „Da, tko je to ?" kažem „Molim vas da dođete odmah u bolnicu Gospodin Louis je doživio prometnu nesreću i vrlo je kritično. U tom trenu cijeli moj svijet je stao brzinom munje sam se ustala i obukla patike i jaknu „Rose gdje ćeš ?" začujem zbrinuti Zaynov glas „Louis je u bolnici, moram ići tamo" kažem te se Zayn i Lora također buku i izađemo van iz stana.

Čim izađem iz automobila počnem trčati prema bolnici. Kada uđem u bolnicu i dođem do pulta stavim ruku na stomak osjećajući malenu bol medicinska sestra koja je radila za pultom, zabrinuto me pogleda „Jeste li dobro ?" kimnem glavom „Louis Tomlinson" kažem zadihano te ona pogleda u računalo „Na operaciji je drugi kat vidjeti ćete na zidu pločicu sa slovom M" kimnem glavom te kad se okrenem ugledam Zayna i Loru te počnem ponovno trčati prema dizalu. Stanem ispred dizala i počnem stiskati ono dugme misleći da će mi dizalo brže doći „Rose, polako trudna si" Lora me pokuša umiriti, no samo odmahnem glavom „Nije me briga hoću Louisa" kažem kroz suze te se vrata od dizala otvore i proguram se kroz ljude koji su izlazili iz dizala, stisnem broj dva te sačekam par sekundi da dođem do drugoga kata. Istrčim van te se okrenem oko sebe i sa svoje desne strane zapazim pločicu sa velikim crnim slovom M na zidu. Dođem do vrata odakle je upravo izašla medicinska sestra „Je li dobro ?" pitam ju dok suze idu niz moje lice „Pričekajte ovdje dok operacija završi onda ćemo više znati" kaže te mi pomogne da sjednem na stolicu.

Prošlo je točno dva sata i petnaest minuta otkako sam ovdje i nitko mi ništa ne govori. U među vremenu su došli Niall, Liam, Cara, Louisovi roditelji i moji. Rekli su mi da su Harry i Sara u avionu i da kroz nekoliko sati dolaze u London. Nisam previše razgovara, samo sam odgovarala na kratka pitanja sa da ili ne. Moj pogled je cijelo vrijeme bio usmjeren prema vratima te su mi kroz glavu prolazile najgore moguće misli. I napokon nakon vrata se otvaraju te medicinske sestre i doktor guraju krevet na kojem je bio Louis. Ustanem se i kad ga ugledam tako blijedog sa modricama po licu i ogrebotinama koljena mi počnu klecati te me Niall uhvati „Rose jesi li dobro ?" stavim ruku preko usta pokušavajući ne vrištati nakon što vidim zavoje oko njegovog trbuha. Oslobodim se Niallovog stiska te krenem za doktorima. Smjeste ga u jednu od soba na tom katu, no nisu me puštali u sobu.

Iz misli me probudi poznati glas policajca koji me je obavijestio o nesreći. Te se ustanem i krenem prema dečkima koji su stajali sa policajcem „Što se dogodilo ?" pitam sa suzama u očima „Vozio se na motoru i njemu je bilo zeleno no vozač kamiona nije stao i udario ga je, ima sreće što je uopće živ" suza mi sklizne niz lice te zajecam „Zašto vozač kamiona nije stao ako mu je bilo crveno ?" pitam sa suzama „Bio je pijan, on je prošao sa lakšim ozljedama i priveden je u policijsku stanicu" počnem odmahivati glavom „Kako je pijan mogao sjesti za upravljač ?" pitam kroz suze „Nažalost to je danas normalno i takvih slučajeva je puno niste prvi. Vi imate sreće uopće živ" na to još više zajecam i pokleknem pod pritiskom te se pred mojim očima pojavi samo crnilo.