The Nanny /L.T./

9. poglavlje

Aurora i ja smo same kod kuće jer je Louis u Londonu na utakmici. Malo je čudno bez njega, ali sam se brzo naviknula da ga nema. Ovog tjedna nisam imala slobodan jer nemam kome ostaviti Auroru, a i nisam sigurna da je želim ostaviti. Još uvijek je tužna zbog tate, ali se trudi kako bi prešla preko toga. Više ni sama ne znam što da napravim kako bih urazumila Louisa. Nestaje mi svih opcija. Nas dvoje stalno idemo jedan korak naprijed, nazad dva. Boli me činjenica da je Aurora jedina koja ovdje pati. Louisa kao da to ni ne dira. Polako odustajem od njega. Mislim da ga nikako ne mogu dovesti u red. Bez veze se samo trudim kada je on taj koji se ne želi promijeniti.

„pazi kuda gledaš, derište!" podignula sam pogled kada sam čula dobro poznati glas. Zagledala sam se u prestrašenu Auroru koja je zurila u Jade. Aurora je vratila haljinu na mjesto i brzo došla do mene. Jade me je pogledala i zakolutala očima.

„zato mi i je bilo poznato to derište. Louiseva mala i njezina dosadna sluškinja."

„vrijeđaj mene koliko god želiš, ali ti ne dopuštam da vrijeđaš Auroru." Stavila sam haljinu nazad na vješalicu i stala ispred Aurore kako bih je zaštitila od ove kuje. Ne želim da je vrijeđa. Prijeđe li još jedna uvreda preko tih operiranih usana, sigurna sam da ću joj zalijepiti šamar.

„ozbiljno? Što mi možeš učiniti? Ništa, naravno. I sama znaš da je Louis na mojoj strani." To je istina. Louis bi prije stao na njezinu stranu jer mu je ona cura za ševu, a ja sam obična zaposlenica. Ali kada bih mu rekla što se dogodilo, sigurna sam da bi bio na mojoj strani. Možda ne provodi dovoljno vremena sa svojom kćeri, ali znam da ne voli kada je netko vrijeđa.

„samo te upozoravam. Još jednom je uvrijedi i slomit ću ti taj tvoj lijepi nos." Malo se namrštila, a onda se ironično nasmiješila. Stvarno me zajebava.

„voljela bih da ti i to tvoje derište nestanete odavde. Želim u miru obaviti kupovinu." Nezadovoljno sam odmahnula glavom i snažno je lupila po obrazu. Ruka me je zapekla, ali sam zanemarila bol kada sam vidjela njezin šokirani izraz na licu. A lijepo sam je upozorila. Trebala me je poslušati. Kada netko vrijeđa Auroru jednostavno se nešto životinjsko budi u meni. Ja sam kao lavica koja brani svoje mladunče.

„ti kujo! Jebeno ćeš mi platiti za ovo!" pokušala mi je uzvratiti udarac, ali sam joj zaustavila ruku i privukla je bliže k sebi. Oči su joj se malo raširile.

„kao prvo, pazi na jezik. Kao drugo, upozorila sam te. Nisam li? Kao treće, nemoj da se ovo ponovi ili ću biti prisiljena opet te dovesti u red. Dobro?" odgurnula sam je od sebe i ostavila je izbezumljenu u trgovini. Uhvatila sam Auroru za ruku i polako smo krenule van. U prolazu sam se ispričala prodavačici zbog incidenta koja je zajedno s drugom curom zainteresirano gledala što se događa. Čučnula sam pred Auroru i zagledala se u njezine prestrašene plave oči.

„jesi li dobro, princezo?"

„jesam, Po. Nikada nisam voljela tu curu."

„znam. Previše je zločesta." Maknula sam jedan pramen njene kose iza njenog uha i uhvatila je za ruke. „ i još nešto, nije u redu tući se. Nije bilo lijepo od mene što sam je udarila. To se ne smije."

„u redu je, samo si me branila. Hvala ti." Kimnula sam glavom i lagano se nasmiješila. Uvijek sam htjela udariti onu kuju, ali nisam baš trebala to napraviti pred Aurorom. Otkako sam došla učim je što smije raditi, a što ne i ja napravim ono najgore. Udarim kuju svjetskih razmjera pred njom. Idem ravno u pakao. Ali prije toga moram čekati poziv od Louisa jer sam sigurna kako će mu sve ispričati. Njezinu verziju, naravno.

„dobro, pa zaboravimo na Jade i idemo tebi potražiti najljepšu haljinu." Veselo je kimnula glavom. Već smo sat vremena u tržnom centru i tražimo Aurori haljinu. Sutra je ples očeva i kćeri u školi pa joj moram kupiti haljinu. Kasnimo s kupnjom haljine zbog mojih obaveza, ali smo sada sve uspjeli organizirati. I već danima napominjem Louisu za taj ples. Nadam se da će doći sutra na vrijeme.