Louis
Još jednom pomilujem Poppy po čelu te se polako izvučem iz sobe kako je ne bih probudio. Već je tri dana u krevetu zbog gripe što nju posebno živcira. Mrzi se osjećati bespomoćno, ali ja je ne želim pustiti iz kreveta. Želim da se oporavi.
Kada sam primio od mame poziv kako joj se Poppy ne čini najbolje, odmah sam je nazvao. Nije mi se javljala i to mi je dalo potvrdu da se nešto stvarno događa. A kada sam joj čuo glas, znao sam da moja malena nije dobro. Osjećao sam se bespomoćno ondje u Londonu i morao sam se što prije vratiti kući. Unatoč zabrani našeg trenera, otišao sam na let kako bih bio uz svoju bolesnu ženu.
Kada sam je vidio kako bespomoćno leži na krevetu i plače od bolova, znao sam da sam učinio dobru stvar. S kaznom ću se poslije nositi. Moja žena mi je bila najvažnija i morao sam biti uz nju. Ne bih si oprostio da joj se stanje pogoršalo jer je njoj bilo puno gore nego Aurori. Cijelo vrijeme je buncala. Bio sam vraški zabrinut i nisam oka sklopio u ova tri dana. Ponekada bi me Nathan zamijenio jer smo obojica bili zabrinuti za Poppy.
Tada se naš odnos promijenio. Nathan me je napokon prestao mrziti. Uvjerio sam ga da volim njegovu kćer i da bih za nju učinio sve. To sam mu i dokazao dok sam bdio nad njom dok je bila bolesna. Iako mi još uvijek prijeti da je ne smijem povrijediti, svjestan je kako to ne bih nikada učinio.
Spustio sam se dolje u kuhinju gdje su bili on, Aurora i Max. Max je također bila tu, ali bi navečer odlazila kući. Niall joj nije dao da ide blizu Poppy jer nije želio da se razboli i ona pošto je bila trudna. Još uvijek ne mogu vjerovati da će moj najbolji prijatelj postati tata. Ali ovog puta za stvarno. Jučer smo dugo pričali i rekao mi je kako je zabrinut. Nije siguran hoće li biti dobar otac. Uvjerio sam ga da će biti jako dobar otac jer sam ga vidio s Aurorom. On je bio uz nju dok sam se ja ponašao kao pravi šupak. Zato znam da će biti dobar otac svome djetetu.
„još spava?" upitala je Max. Sjeo sam pokraj nje i kimnuo glavom.
„spava, ali uskoro će se probuditi i početi sa svojim zanovijetanjem."
„možda bi bilo najbolje da je barem malo pustiš iz kreveta." Pogledao sam u Max pogledom koji govori nema jebene šanse. Dok mi žena ne ozdravi, ona neće izlaziti iz kreveta. Nikada se nisam u životu prepao kao tada kada sam je vidio slabu i blijedu. Molim te nemoj me prestati voljeti. Njezine riječi me uvijek nasmiju kada ih se sjetim. Siguran sam da joj je bilo neugodno kada sam je vidio kako povraća, ali nikada je ne bih prestao voljeti. U zdravlju i bolesti, obećali smo.
„slažem se s Louisem, moja djevojčica ne ide nikuda iz kreveta dok ne ozdravi."
„ali ja više nisam malo dijete", rekla je Poppy. Okrenuo sam se prema njoj i vidio je kako se naslanja na okvir vrata. Izgledala je ljutito jer smo o njoj pričali kao da je dijete. Mi smo samo bili zabrinuti za nju.
Skočio sam sa stolice kako bih joj pomogao, ali ona me je samo prostrijelila pogledom i prošla pokraj mene. Nasmiješio sam se na njezinu tvrdoglavost. Očito nam želi dokazati kako ona nije toliko bespomoćna koliko mi mislimo. I ona kao uvijek opet ima pravo.
„bili smo zabrinuti za tebe, djevojčice", rekao je Nathan i poljubio je u kosu. Max se odmaknula od nje kao da ima kugu, a ne običnu gripu. Poppy je suzila svoje oči dok joj se Max nevino smješkala. Ako ovako nastavimo, moja žena će se dobro naljutiti. Možda se pretvori u velikog zelenog.
„dobro sam, tata. Sada se osjećam puno bolje. Dosadilo mi je stalno ležati u krevetu."
„moraš ostati u krevetu dok se potpuno ne oporaviš", rekao sam mirno. Ona me je pogledala pogledom koji govori da to ne dolazi u obzir. Nisam želio popustiti jer sam želio da se do kraja oporavi. Još uvijek je bila blijeda, a grlo joj je bilo hrapavo.
YOU ARE READING
The Nanny /L.T./
Fanfiction„znam li ja tebe? Izgledaš mi poznato." „ne, gospodine. Ne bih rekla", lagala sam.