The Nanny /L.T./

56. poglavlje

Louis

Mrzio sam svog trenera toliko da ga nisam mogao pogledati tijekom cijelog sastanka! Mrzio sam ga što me je odvojio od mojih cura. Želio sam biti s njima kada moja kćer kreće ponovno u školu, ali nisam mogao zbog tog jebenog šupka koji je odjednom izmislio taj sastanak. Jebe mi se za novu sezonu i za nogomet ako će me to stalno odvlačiti od mojih cura. Jebe mi se i za mog trenera kojeg sam cijelo vrijeme strijeljao pogledom.

A kada sam primio taj poziv koji mi je unio strah u kosti, zamrzio sam ga još i više. Otišao sam sa sastanka bez objašnjenja i cijelo vrijeme sam jurio po ulicama samo kako bih što prije došao pred školu. Kada sam čuo da je neki luđak ušao u školu i navodno je imao pištolj, nisam dvojio ni sekunde. Pokupio sam se sa sastanka i odjurio. Trener je vikao za mnom, ali ga nisam slušao. Sve što sam želio je što prije stići do Aurore i Poppy. Nadao sam se da su uspjele izaći van, ali ta nada je propala kada ih nisam vidio vani.

Bilo je tu hrpa djece i njihovih roditelja koji su došli po njih kada su saznali što se događa. Svi oko mene su se grlili i plakali dok sam ja tražio svoje cure. Nije ih bilo nigdje. Netko je govorio da su svi izašli, ali ja znam da nisu. Aurora i Poppy su još uvijek bile unutra s onim luđakom.

I koji jebeni šupak dolazi u školu u sred bijela dana i utjeruje strah u kosti ovoj djeci? Da samo znam tko je on, jebeno bih ga polomio.

Nekoliko trenutaka poslije je došla i policija. Ispitivala je djecu o tom kretenu, ali su djeca bila previše uplašena da nešto kažu. Jebena policija! Zar ne vide da se djeca boje i tresu se? Nitko nije očekivao da će se ovakvo sranje dogoditi na prvi dan škole. I znao sam da me onaj osjećaj ne vara. Znao sam da će se dogoditi nešto loše. Nisam ih trebao ostavljati same.

Ja sam jebeni kreten!

Mobitel u džepu mi je počeo svirati, ali sam ga ignorirao dok sam hitao do načelnika policije. Ispaljivao je naredbe svome timu i svi do jednog su bježali na svoj zadatak.

„moja žena i kćer su još uvijek unutra!"

„učinit ćemo sve da ih vratimo neozlijeđene, Tomlinson." Zurio sam bez riječi u njega, a onda sam ga uhvatio za majicu i snažno ga pribio na onaj kombi. Mrzio sam ove riječi. Bio sam alergičan na njih. Jebeno mi je to mjesecima govorio i sada bih ga mogao ubiti zbog toga.

„pobrini se za to ili ću inače ja uzeti stvar u svoje ruke i ući ću u tu jebenu zgradu kako bi vratio svoju obitelj!" bijesno sam prosiktao. Još jednom sam ga pribio na kombi, a onda me je netko odvojio od njega. Maknuo sam nečije ruke sa sebe dok sam zurio u jebenog idiota ispred mene. Bio sam spremna sam ući u školu samo kako bih ih spasio. Ako im se nešto dogodi, spreman sam na sve.

„vjerujte nam, Louis. U cilju nam je dovesti civile neozlijeđene."

„i bolje vam je! Znamo li tko je jebeni luđak unutra?"

„još uvijek ne znamo, ali moj tim radi na tome da dobijemo sliku iznutra. Uskoro ćemo dobiti potvrdu." Imam osjećaj kako je ovaj napad na školu bio planiran. Imam osjećaj da dobro znam tko stoji iza ovoga i samo se molim Bogu i svim svecima da me je osjećaj prevario. Da unutra s mojom ženom i kćeri nije onaj jebeni šupak kojemu ću noge polomiti.

„šefe, imamo sliku!" viknuo je jedan čovjek. Pohitao sam za načelnikom policije kako bih i ja vidio i zamrznuo sam se na mjestu kada sam ga ugledao. Jebeni Alex West! Osjećaj me nije prevario.

Snažno sam bacio stolicu koja je bila pokraj mene i par preplašene djece se okrenulo prema meni pa su ih njihovi roditelji brzo odveli od mene. Načelnik me je mirno promatrao i poželio sam ga ubiti na licu mjesta. Neka nešto jebeno učini ili ću ja ući u ovu zgradu u kojoj jebeni psihopat drži moju obitelj.