The Nanny /L.T./

61. poglavlje

„Louis, jesam li ja debela?" upitala sam dok sam promatrala svoj veliki trbuh u ogledalu. On je izdahnuo negdje iza mene, a onda me je zagrlio s leđa i položio svoje ruke na moj trbuh. Sigurna sam da mu ovo moje pitanje već ide na živce jer mu ga stalno postavljam.

„naravno da si debela", rekao je mirno. Raširila sam svoje oči jer se nisam nadala ovom odgovoru. Uvijek mi je odgovarao drugačije. Louis se zagledao u moje oči u ogledalu i nasmiješio se. „ to samo znači da naš sin raste i da će biti velik i zdrav."

Dobro se izvukao ovog puta. Išla sam na preglede tri puta mjesečno kako bismo bili sigurni da će s djetetom i sa mnom biti sve u redu. Kada me je doktorica uvjerila da je sve u redu, smanjili smo preglede na jednom mjesečno. Sada sam u osmom mjesecu trudnoće i Louis i ja nestrpljivo očekujemo našega sina. Aurora i Edward su također uzbuđeni iako je on još malen da shvati što se događa. On obožava nasloniti glavu na moj trbuh i uvijek se uzbudi kada se maleni rita.

„zanima li te još nešto, moja prekrasna gospođo?"

„mislim da je to sve, gospodine Tomlinson."

„još ću ti samo reći da si jako prekrasna", rekao je promuklo, a moje srce je počelo ubrzano kucati. Uvijek se osjećam kao tinejdžerica kada bi mi govorio ovakve stvari. Nikad se neću naviknuti na njegove prekrasne riječi. Jednostavno ih obožavam slušati.

„idemo našoj djeci napraviti doručak. Uskoro će se probuditi." Kimnula sam glavom. Okrenula sam se prema njemu i lagano ga poljubila, ali njemu taj jedan poljubac nije dovoljan pa me je nastavio lijeno ljubiti. Nasmiješila sam se tijekom poljupca i u mome stomaku su zaigrali mali leptirići.

Oboje smo ušli u kuhinju kako bismo napravili doručak, ali me je on kao svaki puta posjeo na stolicu kako bi samo on mogao napraviti doručak. Uvijek mu želim pomoći, ali mi on nikada ne da. Doktorica je jednom rekla kako se ne smijem naprezati i sada on budno prati svaki moj korak. Jednom ju je upitao nešto u vezi seksa i skoro sam u zemlju propala od srama. Kada nam je doktorica dala zeleno svijetlo, dječački se nasmiješio. Moj sram je ubrzo nestao kada sam ga vidjela kako se smiješi. Moj muškarac.

„znaš da ti mogu i ja malo pomoći."

„mogu ja to i sam. Samo se ti odmori." Spustio je na stol ispred mene sok od naranče te me je poljubio u kosu, a onda se vratio na spremanje doručka. Volim kada se brine za mene, ali me to ponekada izluđuje jer sam se onda osjećala bespomoćnom. Željela sam i ja biti korisna u svojoj kući, ali mi on nije dozvoljavao da išta radim. Malo smo se porječkali kada je ponovno zaposlio kućnu pomoćnicu. Uvjeravao me je kako je ovako najbolje pa sam pristala samo kako bih ga skinula s vrata. Kada rodim, opet se vraćam u sedlo.

Morala sam prestati raditi i u slastičarnici pa sam zaposlila još dvije osobe kako bi ondje bilo sve kako treba. Moj zabrinuti muž mi je pomogao da nađem novo osoblje i još uvijek se sa smiješkom sjećam kada je na vrata slastičarnice došao moj bivši dečko Luke. Da, onaj za kojeg svi tvrde da sam ga pretvorila u geja.

Louis i ja smo sjedili u slastičarnici dok smo gledali sve one životopise što su nam ostavili kandidati koji su se prijavili za posao. Već je bilo osam sati navečer kada se na vratima pojavio Luke. Nisam niti uspjela reći da smo zatvoreni i da su razgovori za posao završeni, kada je on vrisnuo moje ime. Poletjela sam mu u zagrljaj i on me je sočno poljubio u usta što se mome mužu nije svidjelo. Režao je iza mojih leđa dok sam ja sa Lukom pričala o tome što je radio svih ovih godina. Moj muž me je privukao u svoj zagrljaj i strijeljao je pogledom Lukea što je meni bilo presmiješno.

„Louis, ovo je Luke, moj bivši dečko", rekla sam. Louis je nekoliko trenutaka samo gledao u njega bez riječi, a onda se bezobrazno nacerio i rukovao se s njime. Odmah mu je sinulo tko je on. Naravno, poslije toga me je stalno zezao.