The Nanny /L.T./

17. poglavlje

Louis

Jebote! Koje sranje! Sranje! Kako sam mogao dopustiti da se ovo dogodi!? Vjerovao sam joj! Vjerovao sam Poppy, a ona je to povjerenje tako brzo uništila. Pustio sam je u svoju kuću, blizu svoje kćeri, a ona sada učini ovo?? Okrala me je. Zar je bila sposobna učiniti nešto ovakvo? Ovaj prsten je od moje bake i on mi puno znači. Poludio bih da se stvarno izgubio, a sada ga nađem kod nje. Zašto je to učinila? Trebao sam bolje razmisliti hoću li je pustiti blizu sebe i Aurore. Oboje smo joj vjerovali. Kako ću ovo objasniti Aurori? Ona je obožava i slomit će se kada otjeram Poppy iz kuće. Ona mora otići odavde. Ne mogu lopova držati u kući. Koja sam ja budala. Uvijek vjerujem krivim ljudima i stvarno sam mislio da je ona drugačija.

Duboko sam udahnuo i zatvorio svoje oči. Odmah mi se ukazao njezin uplakani izraz lica kada sam našao prsten kod nje. Zar je moguće da je glumila? Što ako ga stvarno nije ona ukrala? Ali nekako je morao doći do njezine ladice. Nema drugog objašnjenja. Stvarno ga je ona uzela. Gospode, a ta djevojka mi se stvarno sviđala. Smatrao sam je dijelom obitelji, a ona me je ovako izdala. Ali jedan dio mene mi govori da je možda nevina. Razumni dio mene mi govori da prvo provjerim pa onda optužujem. Ali ne znam kako. Ne znam kako da dokažem da je nevina.

Podignuo sam pogled na vrata kada mi je odjednom sinulo. Znam kako ću pogledati da li je to stvarno bila ona. Spremio sam prsten u ladicu noćnog ormarića i izišao van iz sobe. Kada sam prolazio pokraj Poppyne sobe čuo sam je kako plače. Srce mi se uzburkalo zbog toga pa sam brzo sišao dolje i ušao u svoj ured. Uključio sam laptop i otvorio sigurnosne kamere. Kamere sam postavio još prošle godine kada me je jedna dadilja okrala. Želio sam biti siguran kako se to više neće događati i morao sam postaviti kamere. Želio sam da mi kćer bude sigurna u svome domu.

Duboko sam udahnuo kako bih se malo smirio jer sam bio previše nervozan. Nisam znao što ću otkriti i to mi je stvaralo nervozu. Jednim dijelom nisam želio da Poppy bude kriva. Ali prsten sam našao kod nje i to je za sada jedini dokaz. Premotavao sam snimke današnjeg dana. Jučerašnje sam snimke već pregledao i nisam našao ništa sumnjivo. Zastao sam na jednom dijelu kada sam vidio Poppy kako ulazi u moju sobu. Zagledao sam se u njezino nervozno lice. Nije moguće. Evo je, ulazi u moju sobu. Stvarno je to napravila. Pustio sam snimku i čekao kada će izaći iz sobe. Nije je bilo oko pola minute, a onda je opet izašla i otišla dolje. Namrštio sam se pa ponovno vratio snimku. Nije imala ništa u rukama. I da je uzela prsten, siguran sam da ne bi otišla dolje, ali ona je stvarno otišla dolje. Naslonio sam se na naslon stolice i zagledao se u laptop. Ne razumijem, ništa ne razumijem. Kako se onda prsten našao kod nje? Poskočio sam u stolici kada sam vidio Jade kako se šulja po hodniku. Ušla je u moju sobu te je izašla nakon dvije minute, a onda je ušla u Poppynu sobu. Vratio sam snimku i zumirao na njezinu ruku. Definitivno je imala crvenu kutijicu u ruci. To je bila ona. Jade je podmetnula Poppy moj prsten kako bi ispala kriva i kako bih je ja otjerao. Sumnjao sam u Poppy zbog proklete Jade. Ne mogu vjerovati što sam napravio! Opet sam ispao seronja! Sjetio sam se kada me je Jade pitala da ode na toalet. Bio sam previše okupiran mislima o Poppy da vodim računa o ovoj prokletnici. I što je ona napravila? Ukrala moj prsten i podmetnula ga Poppy. Jade je znala koliko mi taj prsten znači i znala je da ću popizditi ako ga netko ukrade. Što sam ja i napravio. Popizdio sam na Poppy. Prokleta bila Jade! Više nije u našim životima, ali nam ih i dalje zagorčava!

Ugasio sam laptop i počeo se šetati po uredu. Dobro, sada moram ovo ispraviti. Što će se dogoditi ako me Poppy ne bude htjela slušati? Što ako ona sada stvarno ode? Aurora će biti slomljena zbog toga i ako sazna da sam ja kriv zbog toga, zamrzit će me. Koja sam ja budala! Da je Jade imalo bliže, siguran sam da bih je zadavio!