The Nanny /L.T./

41. poglavlje

„mama, probudi se. Imam iznenađenje za tebe." Začula sam tihi glasić kako me doziva pa sam lagano otvorila oči. Zatreptala sam kako bih se naviknula na svijetlost. Ugledala sam Auroru ispred sebe kako mi se široko smiješi. Na noćnom ormariću je bio pladanj pun hrane. Iza nje je stajao Louis naslonjen na zid pokraj vrata i gledao nas je nasmiješeno.

„dobro jutro, djevojčice", rekla sam i uspravila se u krevetu. Malo mi se zavrtjelo u glavi od tableta koje moram piti zbog bolova u nozi. Tata i Louis su me jučer nagovarali da odem u bolnicu kako bi provjerili jesam li stvarno dobro. Da nisam dobrovoljno pristala, mislim da bi me njih dvojica na silu odvela. Volim što se sada njih dvoje druže, ali ponekada me izluđuju. Sada moram piti ove glupe tablete od kojih mi je stalno muka i spavam po cijeli dan. Želim malo izaći na zrak. Znam da će mi tada biti bolje.

„imam iznenađenje za tebe", rekla je Aurora veselo te je uzela onaj pladanj s hranom. Bojala sam se kako joj ne bi pao pa sam joj malo pomogla i stavila ga na svoje noge. „napravila sam ti doručak. Dobro, nisam ja već tata, ali i ja sam mu pomogla."

„hvala ti puno na tome. Ovo je jako lijepo iznenađenje i stvarno umirem od gladi." Poljubila sam je u kosu i pogledala na pladanj. Bilo je tu svega, pohani kruh, palačinke, sok od naranče, čaj je zamijenio kavu jer Louis želi da smanjim s kavom. Zbog toga smo se porječkali, ali sam mu ipak popustila. On ne zna da ja odem u kuhinju i popijem jednu šalicu. Bez kave ne mogu funkcionirati.

Na pladnju je tu još bila ruža i jedna poruka. Otvorila sam je i nasmiješila se.

Hvala ti što si moja mama i što se brineš za mene. Sada ću se i ja brinuti za tebe jer to kćer mora raditi. Volim te puno.

Ispod je bio crtež nas dvije i Else u kutu. Nasmiješila sam joj se i tiho joj se zahvalila.

„volim i ja tebe, djevojčice. Hvala ti na doručku." Aurora je sjela pokraj mene dok je Louis još uvijek stajao pokraj vrata. Željela sam da dođe malo bliže da ga osjetim. Bilo se jako čudno probuditi bez njegovih poljubaca jer se on u ova dva dana uvijek budio prije mene i donosio mi doručak u krevet.

„ti nam se nećeš pridružiti?" upitala sam ga. Otpila sam malo čaja i zagrizla pohani kruh. Louis je samo stajao ondje i zurio u mene kao da nije čuo niti riječi od onoga što sam rekla. Odjednom se trgnuo i pažljivo se spustio pokraj Aurore. Još uvijek se prema meni odnosi kao da ću se svaki tren slomiti. Nikako ga ne mogu uvjeriti da sam dobro.

„jesi li dobro? Malo si blijeda", upitao je zabrinuto. Spriječila sam se u tome da ne zakolutam očima jer mi je sada počeo malo ići na živce. Znam da se brine i zbog toga ga još više volim, ali želim da se malo odmori i da samo uživa. Ja sam dobro i uvijek ću biti dobro dok imam njega pokraj sebe.

„Louis, dobro sam. Stvarno to mislim. Već sam dva dana u krevetu u to me izluđuje. Želim malo izaći na zrak."

„još ću razmisliti o tome. Blijeda si."

„zato što mi je muka od tableta. Dva dana ih pijem bez prestanka. Noga me više ne boli. Moraš mi malo popustiti", rekla sam. Mrzila sam sebe kada sam se na dan nesreće probudila usred noći i vidjela ga kako me pažljivo promatra. Nije spavao cijelu noć jer nije mogao od brige za mene. Nisam mogla spavati ako on nije bio pokraj mene pa sam ga tako natjerala u krevet.

„mama ima pravo. Osjećala bi se bolje kada bi malo izašla. Ti i djed ste prestrogi", rekla je Aurora. Zahvalno sam joj se nasmiješila. Znam da ću s njome moći pobijediti ovog tvrdoglavog muškarca. Želim dati do znanja njemu i tati da sam dobro i da nisam toliko ranjiva koliko oni misle.

„dobro. Danas ćemo otići malo u šetnju", rekao je nesigurno. Poljubila sam ga u znak zahvalnosti i navalila na doručak koji su mi njih dvoje s ljubavlju napravili. Iako je tu bilo svega previše, doručak je ubrzo nestao jer sam bila užasno gladna, ali i njih dvoje su mi malo pomogli.