The Nanny /L.T./

42. poglavlje

Promatram svoju najbolju prijateljicu kako se veselo gleda u ogledalo dok stoji u jednostavnoj bijeloj haljini koja doseže do poda. Kosa joj je bila spletena u pletenicu, a na licu je imala tek malo šminke. Bila je prekrasna. Unatoč tome što je bila blijeda i što su se trudili puderom sakriti blijedu kožu i podočnjake, bila je jednostavno prekrasna. I bila je sretna. Danas se udaje za muškarca svoga života i ništa joj ne može pokvariti ovu sreću.

Pa čak ni ono što bi se uskoro moglo dogoditi.

Obećala sam sama sebi da se ne želim više prisjećati toga, ali bilo je teško. Već danima razmišljam sam o tome da bi me moja najbolja prijateljica mogla napustiti. Ne želim da se to dogodi. Želim da se dogodi čudo i da ona ostane s nama i pomogne Niallu odgajati njihovo dijete.

Max se okrenula prema meni sa širokim osmijehom pa sam se i ja njoj nasmiješila. Ne želim joj kvariti ovaj dan svojim tmurnim mislima. Želim joj učiniti ovaj dan što boljim.

Prije sam zamišljala kako će imati divlju djevojačku večer koja će trajati sedam dana, tako je ona rekla. Trajala bi sedam dana kako bi se ona mogla izludjeti dok je slobodna, a onda će stati pred oltar sa svojim izabranikom.

Sada je sve potpuno drugačije. Djevojačka nije trajala sedam dana. Jučer smo provele miran dan u wellnes centru i jednostavno smo uživale. Željela sam joj uljepšati taj dan i potrudit ću se da i dan njezine svadbe bude za pamćenje.

„što kažeš, kako izgledam?"

„izgledaš prekrasno, Max", rekla sam i uhvatila je za ruke. Nije izgledala umorno kao prethodnih dana. Rekla je kako se za današnji dan mora dobro odmoriti i pripremiti. Diana i ja smo sve sredile za današnju svadbu. Niall nam je donekle pomagao, ali je više bio uz Max jer je nije želio napuštati. Diana i ja smo se još više zbližile tijekom priprema za vjenčanje. U njoj sam našla utjehu i ono što nisam imala godinama, majku. Puno mi je pomogla u ovim teškim danima. Ona također pati što se ovo sve događa s Niallom i Max. Voli Max kao svoju kćer i ova situacija joj teško pada. Boli je kada gleda svoje jedino dijete kako pati.

„sjećaš li se što sam rekla prije par godina?" upitala je Max i tako me trgnula iz mojih misli. Pogledala sam u njezine zelene oči koje su sjale od sreće. Zbunjeno sam je promatrala jer nisam znala o čemu priča, ali nisam bila sposobna za razmišljanje.

„ne znam, ne sjećam se."

„ma sigurno se sjećaš. Rekla sam da će moja djevojačka večer trajati sedam dana, a onda ću se smiriti na dan vjenčanja i potom se izludjeti sa svojim mužem na bračnom putovanju." Vragolasto se nacerila. Da, točno se sjećam toga. I sama sam se prisjećala toga. Bile smo na drugoj godini fakulteta. Iznenadilo me je što je ona pričala o braku jer je ona bila ona cura koja je išla na tulume i zavodila dečke iz bratstva. S godinama se smirila i okrenula se poslu. Imala je jednog dečka u zadnje dvije godine koji ju je prevario i od tada nije bila u vezi.

Do sada. Dok nije upoznala Nialla i ludo se zaljubila.

Iako joj je on slomio srce, ali opet ga je sastavio i sada su sretni. Onoliko koliko to mogu biti jer je Nialla strah onoga što dolazi.

„pa vjerujem da ćemo to jednom i učiniti", rekla sam i nasmiješila joj se. Voljela sam gledati u budućnost. Unatoč tome što mogu ostati bez svoje najbolje prijateljice, voljela sam zamišljati da će biti drugačije, da će ona ipak ostati s nama.

„držim te za riječ. Želim da mi napraviš veliku proslavu, Poppy."

„znaš da hoću. Održat će se u mojoj slastičarnici i danima će biti zatvorena zbog tvoga tuluma." Ona je veselo zapljeskala i unatoč tom velikom osmijehu što je krasilo njezino lice, u očima sam joj vidjela strah. Ni jednom mi do sada nije rekla da se boji, ali ja je dobro poznajem i vidim na njoj da se boji. Ne želi nas ni ona ostaviti i zato znam da će se boriti za sebe i svoju kćer.