The Nanny /L.T./

44. poglavlje

Sedam dana. Max je u bolnici sedam dana i situacija je još uvijek ista. Sedam dana bez promijene. Sedam dana mučenja. Onog dana su je uspjeli stabilizirati, ali je pala u komu i već sedam dana mirno spava. Nisam se ni na tren odvajala od nje. Odlazila sam kući samo kako bih se malo odmorila i kako bih pomogla Diani oko bebe. Niall ju je jučer odveo kući, ali još niti jednom nije bio s njome. Znam da ga boli ovo, ali nikako ne smije zanemarivati svoju kćer. Dođe mi da ga dobro nalupam po glavi zbog toga. Ne želim da se malena osjeća usamljenom. Potreban joj je tata koji se ne odvaja od svoje žene.

Max je još uvijek bez promjene i samo se nadam kako će se probuditi. Sedam dana je previše bez nje i njezinog zaraznog smijeha. Bojim se pomisliti što bi njezin odlazak značio za sve nas. Mislima sam dopustila da odu na onaj dan kada su svi aparati počeli glasno pištati. Paničarila sam cijelo vrijeme jer nisam znala što se događa kod nje u sobi. Doktori su bili u sobi s njom nekoliko minuta ili čak satima, a onda su je odveli na operaciju. Rekli su da je imala unutrašnje krvarenje i da se hitno moraju pobrinuti za to. Ne moram niti reći da je Niall bio prestravljen kada je vidio kako je odvoze. Mislila sam kako je više neću vidjeti, mislila sam kako je više neću čuti kako se smije, ali ona je još uvijek s nama. Mirno spava i ne zna što se događa oko nje.

Trgnula sam se kada sam osjetila nečiju ruku na svome ramenu. Maknula sam pogled s Max i osvrnula se preko ramena. Ustala sam se i zagrlila Louisa koji mi je ovih dana bio nevjerojatna podrška. Mislim da bez njega ovo nikako ne bih mogla preživjeti. On je bio moja snaga i moja stijena za koju se uvijek grčevito držim.

„kasno je, malena. Mislim da je vrijeme da se malo odmoriš", rekao je tiho. Kratko je pogledao u Nialla koji je sjedio pokraj Maxina kreveta i bio zagledan u njezino blijedo lice. Louis je pokušavao i njega nagovoriti da ode kući, ali ga Niall nije slušao. On se nije htio odvojiti od svoje žene.

Ispod Louisevih očiju sam vidjela podočnjake jer ni on nije spavao danima kao i mi. Bio je previše zabrinut za svog prijatelja i mene. Zavolio je Max kao svoju sestru i brinuo se zbog nje.

„ne bih je željela napustiti, Louis."

„razumijem te, ali vratit ćemo se sutra rano ujutro." Tvrdoglavo sam odmahnula glavom jer stvarno nisam htjela ići. Bojala sam se da ako odem, ona će se probuditi ili će se dogoditi nešto gore. Nisam je željela napuštati.

Okrenula sam se prema Niallu kada je počeo pričati. Zurio je u Max i nije niti jednom trepnuo. Glas mu je bio promukao i prožet boli. Pričao joj je o danu kada su se upoznali i kako se on osjećao zbog toga. Pričao joj je o svemu što se proživjeli zajedno.

Obrisala sam suze i naslonila se na Louisa dok sam gledala Nialla kako priča Max dok mu suze neumorno padaju niz lice. Niall danima nije bio kod kuće i užasno je izgledao. Diana ga je tjerala kući, ali on je nije slušao. Nikoga nije slušao. Nije htio ostavljati svoju ženu samu. Malo sam ga mrzila što je ostavio svoju kćer, ali znam da zbog boli ne može niti razmišljati o svemu. U mislima mu je bila samo Max.

„prekrasna je, Max. Znam da ćeš biti bijesna na mene što sam je samo tako ostavio iako sam joj potreban, ali ne mogu je pogledati. Svaki puta kada je pogledam, vidim tebe u njoj."

Umorno je protrljao svoje oči. Ja sam se još više stisnula uz Louisa, a on me je snažno zagrlio. Bojala sam se odmaknuti od njega jer sam mislila da ću svaki tren pasti. Noge su mi bile umorne i malaksale, ali sam se pravila da sam snažna dok se u meni sve raspadalo.

Niall je počeo nešto pjevati i prepoznala sam melodiju. Tu uspavanku je pjevao svojoj kćeri prvi dan kada ju je vidio. Tog dana se nije odvajao od nje. Doveo ju je Max i nadala sam se kako će je njezin plač trgnuti, ali se nije ništa dogodilo.