The Nanny /L.T./

1. poglavlje

Teškim i umornim koracima sam se popela do trećeg kata nakon još jednog napornog i nesretnog traženja posla. Tražim posao zadnje dvije godine nakon što je moj posao propao. Imala sam najpoznatiju slastičarnicu ovdje u Manchesteru, ali je propala zahvaljujući gadu od moga bivšeg dečka. Svoj posao sam imala još od prve godine faksa. Ideju sam dobila još u srednjoj školi i uz pomoć svoga tate otvorila sam svoju slastičarnicu koja se proširila na London i Dublin. Moj dečko Alex je bio cijelo vrijeme uz mene. Upoznala sam ga na drugoj godini fakulteta i odmah smo kliknuli. Da sam znala da će me godinama kasnije opljačkati i pobjeći sa svim mojim novcem, bježala bih od njega i njegovog prokletog zavodljivog osmijeha. Time me je osvojio, a kasnije i svojim karakterom. Prije dvije godine, na vrhuncu svoga uspjeha, pokupio je sve moje pare i nestao. Prije toga me je napao u javnosti i da nije bilo jednog dečka, mislim da bih sada bila mrtva. Ali o tome ću nekom drugom prilikom. Prije dvije godine sam imala sve. Zvali su me da gostujem na televiziji, bila sam uspješna, a sada i nakon dvije godine teško mogu naći posao. Nitko ne traži slastičarku. Poslije sam počela tražiti sve od konobarice do čistačice pa i dadilje, iako me djeca malo plaše. Ma koga ja varam, obožavam djecu i rastužuje me činjenica kako neću moći imati svoje djece. Samo želim raditi i dovesti u red svoj život koji je u kaosu. Moj tata je odvjetnik i želi mi pomoći, ali ne želim to. Želim se sama postaviti na noge. Svojim radom i trudom. Moja najbolja prijateljica Max mi također pomaže u pronalaženju posla. Ni ona nije imala sreće. Čini mi se da mi je sreća okrenula leđa još prije dvije godine. Moj bivši ju je odnio sa sobom baš kao i moje pare.

Zastala sam kao ukopana pred svojim vratima kada sam vidjela obavijest o izbacivanju iz stana. Kao što sam rekla, sreća me je davno napustila. Strgnula sam papir sa vrata i ušla unutra. Neću moći nagovoriti gazdu da me vrati u stan bar na još par dana. Već tri mjeseca kasnim sa stanarinom. Vrijeme je da se počnem pakirati samo ne znam kamo ću, dovraga. Ne želim biti tati na teret, iako bi mi on rado pomogao. Mogla bih odsjesti par dana kod Max. Sigurna sam da će me ona primiti. Samo prije svega moram dobro pripremiti tatu. Neće mu lako pasti da mu je jedina kćer ostala bez krova nad glavom. Previše je zaštitnički raspoložen prema meni. Otkako nas je mama napustila trudi se kako bi mi u svemu olakšao. Ja se te žene ni ne sjećam, što je meni i dobro. Da je znam i da je sretnem negdje na ulici ni sama nisam sigurna što bih učinila. Njemu mogu zahvaliti za ovo što sam danas. Da nije bilo njega davno bih skrenula s pameću. On i moja najbolja prijateljica Max su uvijek bili uz mene i zahvalna sam im na svemu. Imam skoro 25 godina, ali on se prema meni i dalje ponaša kao da sam djevojčica. Njegova najdraža djevojčica, kako me je oduvijek od milja zvao.

Uzimam mobitel u ruke i biram broj svoje prijateljice. Nakon trećeg zvona se javila sva zadihana. Namrštila sam se.

„prekidam li nešto?"

„ne, ne. Opet se borim s Maxom. Taj prokleti pas me uopće ne sluša." Počela je vikati na njega što je mene nasmijalo. Jedino moja prijateljica može nazvati psa po sebi. Rekla je kako joj je to baš fora, ali mene to pomalo izluđuje. Ima ga već dva mjeseca i nikako ga ne želi odvesti na dresiranje. Uvjerena je da to može sama. Nakon dva mjeseca ga nije naučila ni da sjedne, ali ona ne odustaje. Još ću je ja na to nagovoriti.

Još sam čula malo vikanja, a onda se Max posvetila samo meni. Još uvijek je bila zadihana kao da je trčala maraton.

„podsjeti me zašto sam htjela psa?"

„vidjela si ga i na prvi pogled se zaljubila. Rekla si da ćete biti prijatelji i da ćete se dobro slagati. Još si koješta baljezgala."

„e pa prevarila sam. Izluđuje me."

„možda zato što si ga nazvala po sebi. Ime mu se ne sviđa."

„ime ostaje, Poppy. Sada sam uvjerena da je ovaj moj pokušaj dresiranja izgubljeni slučaj. Odvest ću ga da ga profesionalci dresiraju." Napokon. Nakon dva mjeseca nagovaranja, napokon je pristala. Zna i sama da se ne može s njime izboriti. Možda je malen, ali je sav vražji i brzo raste. Ne bi se mogla nikako izboriti s njime.