The Nanny /L.T./

54. poglavlje

Louis

Dakle, i to se dogodilo. Brian je mrtav. Točnije ubijen je. Pitate se što osjećam? Ne osjećam ništa osim velikog olakšanja. Taj gad nije zaslužio da išta osjećam prema njemu. Kada mi je detektiv rekao da je ubijen, u mene se slilo veliko olakšanje. Nema više Briana da mi sjedi za vratom i diktira mi moj život i moju karijeru. Možda ću zbog ovih misli završiti u paklu, ali za to mi se jebe. Siguran sam da ću starog gada vidjeti ondje pa mu se još jednom suprotstaviti. Najviše od svega sam bijesan zbog toga što su optužili moju ženu za tako odvratan zločin. Kao da bi ona mogla podići ruku na nekoga. Mrzio sam one detektive što su je onako odveli iz naše kuće. Da su joj stavili lisičine, poludio bih. Ne bih znao više tko sam.

Samo je pitanje, zašto mi nije rekla da je bila kod njega? Morao sam to saznati na ovakav način, a ne od nje. To je ono što me najviše muči i boli. Mislio sam da nemamo tajni, a ona je skrila nešto ovakvo od mene. Nisam ni na tren sumnjao u nju. Nikada ne bih sumnjao u nju jer je dobro poznajem i znam kako Poppy ovo nikada ne bi mogla učiniti.

Zato je to učinio onaj prokletnik. Alex je ubio Briana, ali nisam siguran zašto. Što su to njih dvojica imala zajedničkog da je Alex odlučio okončati starome život?

Što ako su bili partneri? Nikada nisam sumnjao u to, ali što ako je to istina? Ali siguran sam da Brian nikada ne bi pristao na to. Koliki god on gad i šupak bio, nikada ne bi učinio nešto da naudi meni ili mojoj ženi. Puno je prijetio, ali on je previše glup da ispuni te prijetnje.

U mislima mi je bljesnula slika moje žene kako sjedi u onoj sobi za ispitivanje, blijeda. Ni sama nije razumjela zbog čega su je doveli tamo. Držala se snažno i odlučno dok su je detektivi ispitivali, ali znam da se u sebi raspadala. Znam da je htjela biti na drugom mjestu. Po mogućnosti sa mnom, u našem krevetu. Gdje smo bili jutros dok nisu došli jebeni policajci i odveli Poppy.

Kada je pričala o Brianu nije gledala u detektive nego je gledala u ono veliko staklo kao da je znala da sam je promatrao. Kao da me je osjećala i volio sam misliti da je tako. Volio sam misliti da me je osjetila i da zna kako sam uz nju. Govorila je iskreno što je osjećala prema Brianu. Osjećala je mržnju kao i ja. Željela mi je pružiti podršku.

Duboko sam udahnuo i maknuo misli s Briana. Njega sam se napokon riješio i ne želim sada razmišljati o njemu. On je zadnji o kojem sada trenutačno želim razmišljati. Otkako smo se vratili kući iz policijske postaje, zatvorio sam se u svoj ured sa svojim crnim mislima. Umjesto da sam s Poppy jer joj trebam, a i ona treba meni, ja sam jebeno zatvoren ovdje.

Kao da je osjetila da mislim o njoj, provirila je kroz vrata i zagledala se svojim plavim očima u mene. Toplina me je oblila i nestalo je one hladnoće koja me je obuzela. Pažljivo je prišla velikom stolu i pozorno mi promatrala lice.

„kako si?" pažljivo je upitala. Skoro sam zakolutao očima na to pitanje, ali sam se nekako suzdržao. Znam da bi nju to naljutilo ili bi je povrijedilo. Moja žena se samo brine o meni.

„jako dobro, moram priznati." Namrštila se. Zar je mislila kako ću reći da se raspadam iznutra jer je moj otac napokon mrtav? To se nikada neće dogoditi. Prema Brianu ne osjećam ništa. Da je bio pravi otac kakvog sam godinama trebao, siguran sam da bih sada patio što ga nema. Ali situacija je potpuno drugačija jer sam cijeli svoj život mrzio Briana što me je godinama maltretirao.

„mislila sam da...."

„e pa nemoj misliti", rekao sam oštro i odmah požalio. Bol je bljesnula u njezinim očima pa je mirno kimnula glavom te se okrenula i zaputila prema vratima. Louis, seronjo! Hitro sam se ustao i zaustavio je taman kada je otvorila vrata. Ponovno sam ih zatvorio i naslonio se na njezina leđa. Držala se ukočeno, ali se brzo počela opuštati u mome naručju. To što mene opsjedaju mračne misli ne mora značiti da moram biti šupak prema Poppy. Ona se samo brine za mene i bez nje bih se davno utopio u mojim mislima.