The Nanny /L.T./

43. poglavlje

Nervozno grizem nokte dok promatram utakmicu svoje kćeri. Za razliku od Louisa, koji je za divno čudio miran, ja sam sva na iglama. Znam da to nije Liga prvaka da bih trebala biti nervozna, ali ipak moja kćer igra nogomet. Igru koju ona obožava baš poput njezinog oca. Već je počelo drugo poluvrijeme, ali se ja još nisam riješila ove nervoze. Svaki puta kada je vidim na terenu, oblije me velika nervoza, ali prije svega ponos. Tako sam ponosna na svoju djevojčicu što radi ono što voli.

Znam da je Louis imao puno problema kada je odrastao s onim čovjekom koji ga je maltretirao kako bi Louis postao dobar igrač. I za razliku od Briana, Louis nije takav prema svome djetetu i znam kako nikada neće biti takav. On sam je rekao Aurori ako bilo što treba od njega, neka traži. Ona mu se uvijek obraćala za savjet koji je on bio spreman dati. Par puta sam ih vidjela kako se igraju vani, ali Louis od toga napravi zabavu. Pokušava biti dobar otac našoj kćeri i to mu vraški dobro ide. Nikada joj ne bi radio ono što je Brian njemu radio.

Zato sam jako ponosna na njega što sada sjedi mirno i gleda svoju kćer kako igra nogomet, dok se ja pokraj njega nikako ne mogu smiriti. Od početka me je udarao po prstima kako ne bih grizla nokte, ali nisam nikako prestala. Valjda će me jednom ta nervoza proći. Osjećam se kao da je ovo Aurorina prva utakmica.

„opet to radiš", rekao je Louis pogleda uprta u teren. Stavila sam svoje ruke pod stražnjicu i sjela na njih kako bih prestala gristi nokte.

„nevozna sam, Louis."

„ti si nervozna svaki puta kada je Aurorina utakmica. Znaš da nemaš razloga biti nervozna."

„kako ti možeš biti tako miran? Ti si onaj koji je u početku ludio na sve ovdje", rekla sam mu. On se nasmiješio te se okrenuo prema meni. Sjećam se njega kako je ludio na sve prvi puta kada smo došli ovdje. I to su bile samo probe. Sada ovdje sjedi potpuno miran i gleda utakmicu bez i jedne riječi. Ja sam nervozna za oboje.

„oh, nisam ni ja miran samo ja to znam dobro sakriti."

„seronja", tiho sam promrmljala, ali me je on čuo jer mi se približio i pogledao me u oči. Osjetila sam njegov dah na svome licu i poželjela sam ga poljubiti ovdje pred svima, ali sam sama sebi zahvaljivala što su mi ruke još uvijek bile pod stražnjicom inače ne bi bio lijep prizor kada bih ga zgrabila pred svima.

„da znaš da sam te čuo", rekao je promuklo. Nevino sam slegnula ramenima i nasmiješila mu se.

„dobro i drago mi je."

„sada me pusti da u miru gledam kćer kako igra nogomet." Nježno me je poljubio u obraz i okrenuo glavu prema terenu. Nekoliko trenutaka sam gledala u njegov profil i mislima sam dozvolila da se vrate u jučerašnji dan koji smo proveli u mojoj ili bolje da kažem, našoj slastičarnici. Jučer sam napokon krenula s radovima jer me je Louis nagovorio da se više pokrenem i napravim nešto. Jučer sam samo pravila nacrt s dekoraterom unutrašnjeg uređenja i jedva čekam da vidim kako će sve na kraju ispasti. Jako sam uzbuđena zbog otvorenja i ne mogu dočekati da počnem s radom.

Jučer sam prviu puta došla nakon našeg obiteljskog piknika i bojala sam se ući u kuhinju kako ne bih opet vidjela onu prokletu poruku koju mi je Alex ostavio na zidu. Ali kada sam ušla, poruke više nije bilo. Louis se pobrinuo kako bi je uklonio. Puno puta je ponovio kako bi bilo najbolje da mi kupi novi prostor, ali sam ga odgovorila od toga. Unatoč tome što sam tu nekada bila s Alexom, za to me mjesto vežu i lijepe uspomene. Uspomene koje ću i sada obnoviti sa čovjekom kojeg volim i svojom obitelji.

Kada su svi radnici otišli, Louis me je iznenadio prekrasnom večerom po koju je otišao u Dianin restoran. Nisam niti bila svjesna da je izašao jer sam sva bila u poslu. Bila sam previše uzbuđena zbog moga posla i njegova večera me je još više oduševila. Složio je stol i prigušio svjetla. Upalio je svijeće i jednostavno smo uživali nas dvoje sami. Zaboravili smo na ostatak svijeta i zatvorili se u naš mjehurić. Poslije večere me je odveo kući gdje smo polako i nježno vodili ljubav. Još uvijek osjećam njegove ruke i poljupce svuda po mome tijelu.