The Nanny /L.T./

47. poglavlje

Dječak i djevojčica sjede u dnu stepenica dok se njihovi roditelji raspravljaju u kuhinji. Nisu niti svjesni kako njihova svađa boli ovo dvoje djece. Nisu niti svjesni da ih oni mogu čuti. Ovo je prvi puta da su se mama i tata posvađali i dječak i djevojčica su bili jako zabrinuti zbog riječi koje su si mama i tata govorili. Žele se rastati. Mama viče na tatu da previše radi, da ih zapostavlja. Tata govori da nije tako.

Djevojčica je šmrcala pa ju je dječak zaštitnički zagrlio. Nisu htjeli više slušati svađu pa su otišli u dvorište, u njihovu kućicu koja je bila njihova oaza mira i sreće. Ondje su se uvijek krili kada su bili tužni ili prestrašeni. Sada su bili oboje. Boje se onoga što će se dogoditi.

„ne želim otići od tebe", rekla je tužno djevojčica. Dječak ju je okrenuo prema sebi i obrisao njezine suze. Iako su imali samo četiri godine i mnogi su ih smatrali malima da znaju što se oko njih događa, oni su ipak bili svjesni svega. Bili su i svjesni onoga što je njihova mama predložila tati.

„ne želim ni ja tebe napuštati. Moramo reći mami i tati da želimo ostati zajedno", rekao je dječak i tužno izdahnuo. Pokušavao se praviti jak zbog svoje sestre, ali više nije mogao glumiti. Suze su mu počele padati niz lice i nije se trudio kako bi ih sakrio. Ova situacija ga je previše boljela. Zadnje što je htio je ostaviti svoju sestru. Svoju drugu polovicu. Ako ode, s kime će dijeliti tajne? S kime će sjediti u ovoj kućici po cijeli dan i samo ljenčariti? S kime će se igrati?

Jednostavno nije htio ostaviti sestru i tatu.

Mama ga je uzela za ruku i unatoč tome što su oboje vikali da ih ne rastavljaju, oni ih nisu slušali. Mama i tata su također plakali. Mama je čučnula ispred djevojčice i nježno je poljubila u obraz te joj obrisala suze.

„zapamti da te mama puno voli. Nikada to nemoj zaboraviti. I nadam se da ćeš mi jednom moći oprostiti." Još jednom ju je poljubila, a onda se odmaknula od nje. Tata je čvrsto grlio njezinog brata i nije ga htio pustiti. Govorio je mami da još jednom razmisli. Da ovo nije rješenje. Mama ga je nježno poljubila u obraz i ona i brat su otišli. Djevojčica je neutješno plakala dok ih je gledala kako nestaju.

Nema više brata, nema više njezine druge polovice.

Otvorila sam svoje oči i osvrnula se oko sebe. Nisam bila u onom dvorištu i nisam bila ona mala djevojčica koja je neutješno plakala sa svojim bratom dok su ih rastavili. Bila sam u svojoj sobi, pokraj svoga muža.

Zatreptala sam kako bi zadnji oblaci moga sna otišli. Ne mogu vjerovati da su njih dvoje bili tako hladnokrvni i da su nas tako lako rastavili. Ovo je stvarno neoprostivo. Ne razumije razlog njihove rastave, ali nas nikada nisu trebali rastavljati. Cijeli život sam živjela u uvjerenju da mama nije željela mene i tatu. Izgleda da je bilo tako, ali s njom je povela i moga brata, moju drugu polovicu.

Polako sam se ustala kako ne bih probudila uspavanog Louisa. Pogledala sam na sat koji je otkucao pola sedam. Cijelu noć sam se prevrtala po krevetu jer nisam mogla spavati zbog svih događaja koje sam saznala jučer. Tata me je zvao puno puta, slao mi je poruke. Nisam htjela odgovarati na pozive i poruke. Nisam ga htjela niti vidjeti. Povrijedio me je. Lagao mi je cijeli život i povrijedio me je. Teško ću moći prijeći preko tako ogromne laži.

Govorio mi je da mi je mama u Americi, a sada saznam da je cijeli moj život bila u istom gradu. U ovih par mjeseci smo živjele tako blizu. Ona bliskost koju sam osjetila s njome kada me je tješila, sada sve razumijem. Moja bliskost s Niallom i svi naši razgovori. Dianin miris ruža koji mi je uvijek bio tako poznat. Mjesecima smo živjeli tako blizu i ni jedno od njih se nije sjetilo da nam kažu istinu. To me je još više povrijedilo.