The Nanny /L.T./

52. poglavlje

„obećavam da ću se potruditi kako bih sve ispravila", rekla je Diana nasmiješeno. Moja mama. Ne mogu vjerovati da nakon toliko godina opet nekoga mogu nazivati svojom majkom. Bila sam predugo ogorčena nakon što je otišla i sada kada je ona opet ovdje, sa mnom, srce mi je ispunjeno. Znala sam da u meni postoji dovoljno oprosta da je ponovno primim u svoj život, da prijeđem preko svih laži. Nadam se da ću moći ubrzo i sve zaboraviti jer se bol još uvijek nije ugasila. Još uvijek čuči u meni, ali znam da će i ona s vremenom nestati.

„željela sam te kazniti zbog svega, ali znala sam da nisam sposobna za to. Previše si mi nedostajala tijekom svih ovih godina samo što ti si ja to nisam željela priznati."

„sada sam ovdje i nadam se da ćemo moći nadoknaditi sve izgubljene godine." Nasmiješila mi se i uhvatila me za ruke. Spustila sam pogled na naše ruke i nasmiješila se. Sjećam se dok sam bila mala pa je ona držala ovako za ruke i tješila me. Željela bih i ja nadoknaditi sve izgubljene godine. Možda sam trebala vremena, ali život je prekratak da samo tako propustim trenutke sa svojom mamom.

„mogu li te nešto pitati?"

„naravno, dušo. Što god želiš."

„želiš li se rastati od tate?" tiho sam upitala. Bila sam šokirana kada sam čula da su njih dvoje u braku. Još uvijek sam šokirana. Nikada nisam niti mogla zamisliti da su njih dvoje još uvijek u braku unatoč tome što su se razdvojili prije toliko godina.

Pozorno sam pratila njezino lice koje je iz iznenađenog prešlo u sjetno, mogla bih reći tužno. Odmah sam znala odgovor na svoje pitanje. Ona još uvijek voli moga tatu i ne želi se rastati od njega. Jedan dio mene se veseli zbog toga jer sam željela da ostanu u braku, željela sam da opet postanemo obitelj. Drugi dio mene nije to želio jer je moj tata sve ove godine živio slomljenog srca nakon što je mama otišla. Ali znam da je ona jedina koja ga može zaliječiti.

„ovaj, ja sam...." Zastala je i zagledala se u jednu točku iza moga ramena. Znam da nije očekivala ovo pitanje i želim joj malo olakšati. Želim da zna kako ima moju podršku ako se želi boriti za tatu.

„znam da ga još uvijek voliš", rekla sam. Ona me je iznenađeno pogledala. Nasmiješila sam joj se i kimnula glavom. „u to sam se uvjerila kada je tata bio u bolnici. Tvoja briga za njega je bila opipljiva. Ako se želiš boriti za njega, učini to."

„stvarno to misliš?" upitala je nesigurno. Znam da će moj tata ponovno biti sretan ako vrati ženu koju voli, svoju prvu ljubav. Diana je jedina koju je volio svih ovih godina i jedina koja može zaliječiti njegovo slomljeno srce koje je kucalo samo za nju. Ne želim stajati na putu njihovoj sreći ako žele biti zajedno.

„stvarno to mislim. I tata tebe voli."

„ne bih baš rekla. Nathan me mrzi zbog svega što sam učinila. Pogotovo me sada mrzi zbog toga što sam sumnjala u njegovu vjernost."

„nije tako, mama", rekla sam. Toplina se razlila mojom utrobom zbog ove male riječi koja ima tako veliki učinak na mene. Diani su oči zasjale od suza. „tata je samo povrijeđen nakon svega što se dogodilo. Znam da te voli. Nije te zaboravio tijekom svih ovih godina. Vjeruj mi."

„Nathan nema nikoga?" Odmahnula sam glavom i nasmiješila joj se. Tata je imao samo jednu vezu koja je trajala samo mjesec dana. On ju je prekinuo. Poslije toga se zakopao u posao kako ne bi mislio na veze i žene, ali jedna mu je godinama bila u srcu i mislima. Moja mama. Znam da je sada bijesan na nju što je sumnjala u njega, ali niti taj bijes ne može pobijediti ljubav koju on osjeća za nju.

Sada kada je mama opet s nama, željela bih da se oni pomire. Voljela bih vidjeti svoje roditelje sretne. Znam da sam prije govorila da ne želim vidjeti svoju mamu ako se ikada pojavi, ali sada je opet s nama i ne želim da ode. Ako treba pomoći ću joj s tatom.