The Nanny /L.T./

21. poglavlje

Vidim ga kako mi bijesno prilazi iako nisam ništa napravila. Nešto se dogodilo na fakultetu što ga je razbjesnilo i sada će se opet okomiti na mene. To se događa već dva mjeseca. Ovo više nije Alex kojeg sam voljela. Ovo je čudovište od kojega želim pobjeći što dalje, ali mi on ne dopušta.

„je li sve u redu?" mirno sam upitala. Ako pokušam pričati s njime što mirnije, možda ga uspijem spriječiti da me opet udari. Ali hladnoća u njegovim očima mi govori kako ni ovog puta nisam probila njegovu tamu.

Stisnuo me je uz zid i snažno me uhvatio za zapešća. Trudila sam se kako ne bih pustila niti glasa jer onda postaje sve gore. Željela sam da ovo prestane još prvi puta kada se dogodilo, ali sam bila previše uplašena da mu se suprotstavim.

„naravno da ništa nije u redu. Svi me jebeno prave budalom na fakultetu i na poslu. Ako samo saznam da me i ti praviš budalom, loše ti se piše!" bijesno je prosiktao i uhvatio me za vrat. Snažno ga je stiskao i polako sam gubila dah. Vrtjelo mi se u glavi od njegovog stiska. Željela sam vikati da me pusti, ali nisam mogla. Želim da stane. Ne mogu više podnijeti ovo. Odjednom me je pustio pa sam po zidu skliznula na pod i zaplakala.

„prestani s tim lažnim suzama!" Opet me je snažno uhvatio za ruke i povukao me prema gore. Bacio me je na kauč i legao preko mene. Njegove oči su bile tamne i hladne i više nije bilo ni traga onom Alexu u kojeg sam se na prvi pogled zaljubila. Poderao mi je majicu i počeo me snažno ljubiti po vratu. Nisam željela da mi učini ono što je namjeravao pa sam se borila svom snagom. Snažno sam ga odgurnula od sebe i kada je pao, iskoristila sam to i potrčala prema sobi. Zaključala sam se i pala na pod te glasno zaplakala. Kako da nastavim živjeti s ovim čudovištem? Ne mogu više podnijeti ovo. Nešto moram pod hitno smisliti kako bih pobjegla što dalje od njega.

„jao!" začula sam Max kako jauče pokraj mene pa sam se brzo uspravila u krevetu. Pogledala sam je i vidjela kako se drži za rame s bolnom grimasom.

„udarila si me, pobogu. Što si to sanjala?" Duboko sam udahnula kako bih otjerala i zadnje sjećanje na taj prokleti dan. Taj dan sam imala puno sreće. Nakon toga me Alex više nije napadao i nije se vraćao u stan. Iskoristila sam priliku i pobjegla tati te mu sve ispričala. Bio je ljut na mene što sam mu sve skrivala i bio je bijesan na Alexa toliko da ga je htio ubiti. Alex je nekako saznao da sam ga izdala pa me je našao i učinio mi ono što me je obilježilo za cijeli život te kukavički pobjegao s mojim novcem.

„sanjala sam Alexa." Nisam joj željela lagati jer sam mrzila laži. Max bi uvijek prepoznala kada lažem. Ponekad je lakše reći istinu, ponekad baš i ne.

„jesi li dobro?"

„nisam sigurna. Ne znam otkud mi on odjednom opet dolazi u san. Ne mogu ga se riješiti ni kada spavam."

„sigurna sam kako će to jednom prestati. Alex ti se više ne smije približiti i on to zna. Odmah bi ga policija uhitila." Kimnula sam glavom. Nakon što se opet pojavio u mome životu, tata ga je potjerao od mene i prijetio mu je, ali ga je i prijavio policiji. Morala sam dati izjavu zbog onog što se dogodilo prije dvije godine. Znam da bih se zbog toga što ga policija traži trebala osjećati sigurno, ali se ne osjećam sigurno. Sada se plašim još i više.

„sada više ne izlazim na ulicu bez osvrtanja, Max. Opet mi je unio strah u kosti."

„ne može doći do tebe i da hoće. Imaš nas uz sebe, a on je samo jedan. Zna li Louis?" Odmahnula sam glavom i pogledala je. Puno puta sam mu htjela reći, ali bih uvijek odustala. Nisam znala kako bi reagirao kada sazna da sam mu lagala.