The Nanny /L.T./

24. poglavlje

Stojim pred tatinim kućnim vratima već petnaest minuta i osjećam kako mi se hladnoća uvlači u kosti. Nisam bila sigurna je li zbog ove oštre zime koja nas je iznenadila jer je bio kraj rujna ili je zbog toga što se plašim jer moram tati reći istinu. Onu istinu zbog koje i sama protrnem kada se sjetim. Udajem se za čovjeka kojeg ne volim kako bismo spasili Auroru. Tata je zadnji koji to saznaje i nadam se da neće biti previše ljut. Ma koga zavaravam, bit će ljut i razočaran. Nadam se da će me ipak podržati jer mi njegova podrška treba. Rastužila bi me činjenica da me tata ne podržava u ovome. Ovo moram učiniti za Auroru. Louis i ja od jučer ne pričamo i bojim se kako ovaj naš brak neće izdržati godinu dana. Ako ovako nastavimo s ljutnjom, bojim se da će to povrijediti Auroru, a to je zadnje što želim. Ne lažem kada kažem da mi se taj muškarac sviđa i da je probudio neke davno zaspale dijelove mene i boli me ova situacija između nas. Opet smo na početku.

Zagledala sam se u prekrasni prsten koji mi je jučer dao. Bila sam ljuta na njega što je nakon toga otišao na trening. Znam da to nije bila prava prosidba, ali mogao se barem malo potruditi. On mi je samo zapovjedio da ga stavim na prst i otišao. Kreten! Imam osjećaj da će me dobro izluditi u ovih godinu dana koliko ću biti vezana za njega. Pitanje je samo, što će se dogoditi kada ta godina istekne? Boli me pomisao da ću morati otići i ostaviti ih. Zaigrala sam se svojom narukvicom koju mi je dao za moj rođendan i dopustila mislima da kratko odlutaju na taj dan. Bilo je puno smijeha i priče. Nikada se tako nisam zabavila s nekime. Stvarno me je iznenadio. Još uvijek vidim njegove prekrasne plave oči kako veselo svijetle na svijetlu svijeća. Bio je tako prekrasan.

Trgnula sam se kada sam začula auto kako trubi na cesti pa sam se trudila kako bih se skoncentrirala na ono najvažnije. A to je reći svome tati da se njegova jedina kćer udaje. Duboko sam udahnula i pozvonila. Nestrpljivo sam čekala, a onda su se vrata otvorila. Tata mi se široko nasmiješio te se potom namrštio.

„otkada ti zvoniš, djevojčice? Uvijek si ulazila bez kucanja." Slegnula sam ramenima. Jednostavno sam bila previše nervozna zbog našeg razgovora koji slijedi. Ili sam se plašila kako će ona žena Jennifer biti kod njega. Nju najmanje sada želim vidjeti.

Tata me je povukao u zagrljaj i nježno me poljubio u kosu. Uhvatio me je za ruku dok me je vodio u prostranu i modernu kuhinju. Sjela sam za šank dok mi je davao čašu soka. Otpila sam gutljaj i nervozno ga pogledala. On se još više namrštio.

„što se događa, dušo? Nevozna si." U redu, Poppy. Vrijeme je. Samo to reci. Znam da ti to možeš. Ali ne mogu. Jednostavno nemam hrabrosti mu to priznati. Možda da se ja udam pa da mu nakon nekoliko mjeseci kažem da sam se udala? Ne, to je ludost. Prije bi saznao iz novina što bi ga još više povrijedilo.

Gledala sam u njegove tople smeđe oči i duboko udahnula. Mogu ja to. Tata je pun razumijevanja i sigurna sam da će me podržati. Čim prestane ludjeti.

„moram ti nešto reći i voljela bih da me saslušaš. Potrebna mi je tvoja podrška prije svega i ne bih voljela da poludiš."

„dobro sada me već brineš. Što se događa, Poppy?"

„udajem se", rekla sam brzo i bez daha. Na tren sam mislila kako me nije čuo, ali njegove raširene oči su me uvjerile da me je ipak čuo. Polako se spustio pokraj mene i iznenađeno izdahnuo. Nekoliko trenutaka sam ga gledala dok je otvarao i zatvarao usta. Pokušavao je nešto reći, ali nije znao odakle da krene i stvarno ga razumijem. I ja sam još u šoku jer se udajem.

„jesam li dobro čuo, udaješ se?" kimnula sam glavom i nervozno se počela igrati sa svojim prstima. „ za koga se udaješ?" Duboko sam udahnula. Ovo će biti još veći šok. Samo reci to. Iz vedra neba pa u rebra.