Louis
Gledam Poppy s druge strane prostorije kako popravlja svoju haljinu i frizuru nakon našeg divljeg seksa. Vidio sam kako se povlači u sebe zbog mojih riječi. Jednostavno su mi izletjele i više nije bilo povratka. Jednostavno više nisam mogao skrivati svoje osjećaje. Želim da zna kako se osjećam. Želim da znam koliko je volim. Nakon mojih riječi, povukla se uz sebe i u tišini se sprema, daleko od mojih dodira.
Kada sam izgovorio te riječi, brzo se ustala s mene i otišla na drugu stranu. Ovdje smo već pola sata, a ona me ni jednom nije pogledala. Nije rekla niti riječi. Ne znam kako da doprem do nje. Ova situacija me ubija. Znam da se boji ponovno pustiti nekoga u svoj život, ali mislio sam da sam prešao sve prepreke. Ali zadnju prepreku je najteže srušiti. Onu koju je podigla oko svoga srca. Moram joj dati do znanja da je volim i da je nikada ne bih povrijedio. Znam da se boji ljubavi, ali ja nisam kao Alex. Ja joj nikada ne bih učinio ono što je učinio on.
Za ovu curu sam spreman na sve.
Poppy je podignula pogled prema vratima i znam kako se sada sprema na bijeg. Samo ne znam što time misli postići. Pobogu u braku smo i spavamo u istom krevetu. Ako treba sto puta ću joj ponoviti da je volim samo kako bi srušila taj zid oko sebe.
„stani, do vraga!" rekao sam kada sam je vidio kako hita do vrata. Uhvatio sam je za lakat i okrenuo je prema sebi. Ostao sam bez daha kada sam vidio strah u njezinim očima. Ne treba se uopće bojati. Ne mene i ne moje ljubavi.
„vidio sam kako si se povukla u sebe kada sam izrekao one riječi. One su istinite, Poppy. Volim te toliko da ne možeš niti zamisliti. Volim tebe i tvoj osmijeh. Volim što mi se ponekada suprotstavljaš iako znaš da me to izluđuje. Volim to kako se brineš o našoj kćeri. U redu, volim te i želim da shvatiš kako te ja nikada ne bih povrijedio."
„stalno to ponavljaš, Louis. Nemoj mi to govoriti."
„govorit ću ti to svaki dan, svake minute. Volim te, Poppy, i ne želim to skrivati od tebe. Ne mogu skrivati svoje osjećaje. Ludo sam se zaljubio u tebe."
„Louis, molim te", počela je, ali je zastala. Strah u njezinim očima se samo povećao. Shvaćam da se opet boji podati nekome svoje srce nakon svega što je doživjela. Ali ja je nikada ne bih povrijedio. Volim je i učinio bih sve da ona bude sretna sa mnom. Bez nje ne mogu niti disati.
„znam da ti treba vremena i dajem ti ga. Poppy, ti si predivna osoba. Voliš moju kćer i siguran sam da se iza tog zida krije ljubav koju osjećaš za mene. Naučit ću te voljeti, malena. Želim da budemo sretni. Želim sve s tobom. Ne bih mogao zamisliti da ovo što sada imam s tobom propadne. Borit ću se za nas."
Zagrizla je donju usnicu kako bi spriječila suze da joj poteku, ali je jedna našla svoj put. Palcem sam je lagano obrisao, a onda sam je nježno poljubio u obraz. Zadržao sam svoje usne ondje neko vrijeme dok sam je držao u svojim rukama. Njezine suze su me boljele. Želio sam vidjeti osmijeh na njezinom licu, ali sve što sada vidim je strah. Želim ga ukloniti od nje. Želim da se prestane bojati i samo se prepusti.
Drhtala je u mojim rukama, ali nije ovila svoje ruke oko mene. Nije se grčevito držala za mene ako svaki puta kada ulazim u nju. Ono što se prije nekoliko trenutaka dogodilo među nama kao da je isparilo mojim riječima. Želim vratiti svoju malenu i želim vratiti njezin osmijeh.
„kako da ti uzvratim te riječi kada ja nisam sposobna voljeti? Bojim se da ću te povrijediti, a onda ću te izgubiti."
„nikada me nećeš izgubiti, Poppy. Ja sam tu i tu ostajem. S tobom, s nama, s našom obitelji. Dajem ti vremena koliko god ti treba. Samo s tobom mogu biti sretan jer znam da si ti ona prava za mene."
YOU ARE READING
The Nanny /L.T./
Fiksi Penggemar„znam li ja tebe? Izgledaš mi poznato." „ne, gospodine. Ne bih rekla", lagala sam.