The Nanny /L.T./

40. poglavlje

Louis

Nazvao sam Holly kako danas ne bi došla. Ispočetka se protivila tome, ali ubrzo je popustila. Razlog zašto nisam htio da dođe danas je taj što želim provesti malo vremena na svojim curama. Poppy je od jučer tužna kada je Aurora odbila da joj pročita priču. Povrijedilo ju je to što je nije nazvala mamom već nadimkom kojim ju je uvijek zvala. Iako se Poppy pravi da je jaka zbog svega, ali na njoj vidim da je slomljena. Odlučio sam ovaj dan učiniti što boljim da se Poppy ne osjeća tužnom i povrijeđenom. Otkako se Holly pojavila, nije uopće bila nasamo s našom kćeri.

Pokušavao sam biti ljut na svoju kćer, ali nisam mogao. Ona je još bila mala da shvati neke stvari i ona je nevina u svemu ovome. Holly je ta koja je unijela nemir u ovaj dom u kojem su vladale ljubav i sreća. Sada je sve to polako počelo nestajati.

Ušao sam u Aurorinu sobu i sjeo na njezin krevet. Ona je uzbuđena nešto pjevušila dok je spremala svoje stvari u školsku torbu. Okrenula se prema meni i široko mi se nasmiješila.

„kada dolazi mama?"

„danas neće doći. Danas ćeš provesti dan sa mnom i Poppy."

„želim svoju mamu. Želim da dođe, tata", počela je cviliti i pućiti usne, ali ovog puta neću pasti na to. Želim provesti jedan dan bez Holly i vratiti svoj mir.

„žao mi je princezo, ali ovog puta ne može. Doći će sutra."

„želim da dođe danas. Ne želim ići nikuda bez svoje mame", rekla je ljutito i prekrižila ruke na prsima. Sada me je definitivno podsjetila na Holly koja se uvijek ovako ponašala kada ne bi dobila što je htjela. Moja kćer nikada nije bila ovakva dok ona nije došla. Imam osjećaj da je ona loš utjecaj za moju kćer.

„provest ćeš dan sa mnom i svojom mamom Poppy. Bez rasprave."

„ne želim to, tata. Molim te poslušaj me." Polako mi je prišla i stavila svoje male ruke na moje obraze. Pogledala me je nevino onim svojim plavim očima i skoro sam počeo popuštati, ali onda sam se sjetio moje slomljene žene koja je jučer zaspala u suzama. Želim da se njihov odnos vrati, a ova malena mi to otežava.

„jučer si povrijedila mamu", rekao sam. Aurora se namrštila jer nije imala pojma o čemu pričam.

„što sam joj napravila?"

„Poppy ti je htjela pročitati priču, a ti si je odbila. Povrijedila si je. Zar je više ne voliš?"

„naravno da je volim, tata. To ti je jako glupo pitanje", rekla je prkosno i na tren me je podsjetila na Poppy. Više nije bilo one djevojčice koja se pokušavala izvući iz ovoga. Sada sam vidio svoju djevojčicu koja je bila zabrinuta za svoju mamu. Za Poppy.

„Poppy misli da je više ne voliš", lagao sam. Ići ću u pakao zbog ove laži ili će me prije Poppy ubiti zbog toga, ali nešto sam morao poduzeti. Želim vidjeti svoju ženu opet nasmijanu.

„stvarno sam je povrijedila? Nisam htjela, tata. Ići ću s vama."

„hvala ti puno, princezo. Spremi se pa dođi dolje." Kimnula je glavom. Poljubio sam je u kosu i izašao van. Imamo malo vremena prije nego ona ode u školu i iskoristit ću ga maksimalno.

Poppy sam zatekao u kuhinji kako zamišljeno gleda kroz prozor. Stao sam iza nje i zagrlio je. Malo se trgnula, ali se brzo opustila.

„dobro si?"

„jesam. Onda što imaš u planu?"

„provest ćemo ovaj dan nas troje zajedno. Prva postaja je tvoja stara slastičarnica." Okrenula je se prema meni i blago mi se nasmiješila. Otkako je pristala na to da otvori svoju slastičarnicu, želim je odvesti tamo da pogledamo taj prostor. Znam da je to sada samo rupa, ali uz malo pomoći vratit će svoj sjaj. Želim pomoći svojoj ženi da ostvari svoj san. Želim biti dio tog sna.