The Nanny /L.T./

15. poglavlje

„mora da se jebeno šališ!" skoro sam viknula kada sam vidjela natpis u novinama. Osvrnula sam se iza sebe kako bih provjerila je li Aurora u blizini, a onda ponovno vratila pogled na novine. Louis i ja na večeri u restoranu. Kako su nas samo mogli uslikati pokraj onoliko ljudi? Slika je bila mutna, ali sam dobro vidjela da smo to nas dvoje. Na slici se oboje smijemo i izgleda kao da držim Louisa za ruku, a sigurna sam da toga nije bilo. Znam samo da sam ga jednom zaigrano udarila, ali su oni napisali romantično držanje za ruke. Romantično vraga! Ono što je dobro u svemu ovome je što ne znaju moje ime. Barem zbog toga mogu biti mirna. Zaboravila sam da je on poznati nogometaš i da ga u stopu prate. Ne želim da mene bespotrebno povlače po novinama i da me etiketiraju kao jednu od njegovih cura za ševu. Nisam to niti želim biti.

Sklopila sam novine i bacila ih na pult, daleko od mene. Louis je ušetao u kuhinju i zagledao se u bačene novine te me pogledao. Malo se namrštio.

„vidjela si."

„jesam. Jednostavno ne volim kada me provlače kroz novine i izmišljaju gluposti."

„znam, žao mi je. Htio sam ti prirediti lijepu večeru za rođendan i to je na kraju ispalo potpuno sranje zbog svih ovih natpisa."

„ne, Louis. Večera je bila odlična i stvarno sam se zabavila. Barem mi znamo da su ovo laži što pišu po novinama."

„imaš pravo." Kratko se nasmiješio pa pogledao iza mene. „ručak je gotov?"

„gotov je. Sada ću ga servirati." Kimnuo je glavom pa izišao van. Duboko sam udahnula te izvadila posudu s lazanjama iz pećnice. Glupa Jade se pozvala na ručak i nisam sigurna hoću li je moći trpjeti, ali valjda ću nekako izdržati. Stavila sam lazanje na stol. Primijetila sam kako se namrštila te me pogledala.

„imaš li nešto što nema ugljikohidrata i škroba?" podignula sam obrvu te je pogledala.

„naravno, imam vodu", rekla sam sarkastično. Niall pokraj nje se zahihotao, ali je brzo stavio zalogaj u usta kako se ne bi počeo glasno smijati. Krajičkom oka sam vidjela kako me Louis namršteno promatra. Pogledala sam ga i nevino se nasmiješila. Što? Sada se trebam ispričati? Nema šanse. Cura me pita gluposti i samo sam joj lijepo odgovorila. Sjela sam za stol i stavila malo lazanja Aurori na tanjur.

„čekaj malo! I ti ćeš jesti za ovim stolom?" raširila je svoje oči dok je gledala malo mene malo Louisa. Namrštila sam se. To je sada nekakav problem? Sjedim s njima za stolom otkako sam došla i nikome nije smetalo. Mislim da ona nema pravo glasa.

„Poppy uvijek sjedi s nama, Jade", rekao je Louis i upozoravajuće je pogledao. Ona ga je ignorirala dok je svojim očima sijevala na mene.

„mislila sam da sluškinje jedu u kuhinji." Rekla sam kako me ne dira kada me ova kuja vrijeđa, ali ono što mrzim je kada me tako zove. Sluškinja. Dođe mi da joj nos razbijem zbog toga.

„Jade prestani se tako ponašati. Poppy je dio ove obitelji više nego ti", rekao je Niall. Zahvalno sam mu se nasmiješila što me brani, ali sam se razočarala što Louis nije ništa rekao. Očito me i on još uvijek smatra samo sluškinjom, a ne dijelom obitelji. Odmahnula sam glavom te se ustala. Krajičkom oka sam vidjela Louisa kako me namršteno promatra.

„ispričajte me. Dobar vam tek", rekla sam i napustila blagovaonicu. Sjela sam za šank i zatreptala kako bih otjerala suze. Ne želim plakati zbog ove kuje. Ona sigurno ne zaslužuje moje suze. Trenutak kasnije je Aurora ušla u kuhinju sa svojim tanjurom.

„mislim da je tata malo ljut na onu Jade."

„što radiš ovdje?"

„došla sam jesti s tobom. Ne želim da si mi sama." Nasmiješila sam joj se i pomogla joj da sjedne pokraj mene. Poljubila sam je u obraz. To je moja curica.