The Nanny /L.T./

20. poglavlje

Stavila sam topli čaj ispred nje i primijetila sam koliko joj se ruke tresu dok ga je uzimala. Otpila je gutljaj i vratila ga na stol. Oči su joj bile pune suza, ali se trudila kako ne bi počele padati niz njezino lice. Srce mi se lomilo kada sam je gledala ovakvu. Nisam znala što da poduzmem jer ona već petnaest minuta samo šuti. Mrzila sam tišinu pogotovo jer znam koliko je to boli.

„pričaj sa mnom, Max." Ona me je kratko pogledala i kiselo mi se nasmiješila. Taj osmijeh je ubrzo zamijenila grimasa. Jedna suza joj je lagano pala niz lice pa sam joj je brzo obrisala te je uhvatila za ruku.

„moram pričati s Niallom. Jučer smo se čuli i stvarno mi je potrebno da pričam s njime."

„što ćeš mu reći?" slegnula je ramenima. Jučer se vratila iz Londona i Niall ju od tada pokušava dobiti i napokon je uspio. Rekao joj je kako moraju razgovarati i Max se prestrašila jer se boji kako taj razgovor neće dobro završiti. Bojim se da ima pravo. Nisam joj htjela ništa govoriti o Niallovoj bivšoj jer nije na meni da joj to kažem, ali znam da moram biti uz nju tada.

„mislim da je najbolje da budemo samo prijatelji."

„ali zaljubljena si u njega, Max."

„jesam, stvarno jesam. Ali ponekad ni to nije dovoljno. On je kriv što me je ignorirao ovih dana i najbolje je da to prekinem prije nego se pretvori u nešto više. Bit ću ja dobro." Naravno da neće biti dobro. Ovo ju je stvarno slomilo i mrzim je gledati ovakvu. U Nialla se zaljubila odmah na prvi pogled. Nikada je nisam vidjela ovakvu. Dugo nije imala ozbiljnu vezu i sada kada je mogla imati nešto ozbiljno, ta veza propada i prije nego je krenula.

„bit ću ja dobro." Kimnula je glavom da se i sama uvjeri kako je to istina. Otpila je još jedan gutljaj čaja, a onda je pustila suze da slobodno teku. Snažno sam je zagrlila kako bih je pokušala utješiti. Iza njezinog sam ramena vidjela Louisa koji se namrštio kada je vidio da ona plače pa je brzo pobjegao od nas.

Odmaknula sam Max od sebe i obrisala joj suze. Zašto ona mora opet ovako patiti? Potrudit ću se da joj što više olakšam ovu bol. Ona je bila uz mene tijekom svih ovih godina, a sada sam ja uz nju. Zadnji puta kada sam je vidjela da plače je bilo u srednjoj školi kada su joj poginuli roditelji. Tada sam je jedva izvukla iz depresije. Ne želim da se i sada potpuno slomi.

„ako želiš mogu zvati na posao da se ne možeš vratiti."

„moram se vratiti. Posao će mi malo olakšati ovu situaciju. Želim se zakopati u posao." Lažno mi se nasmiješila kroz suze, a onda je rukama protrljala svoje lice. Malo joj se maskare razmrljalo ispod očiju.

„znaš, mislim kako nama nije bilo suđeno." Pogledala me je pa se ustala i otišla prema kupaonici. Htjela sam joj nešto reći, ali je brzo nestala. Oh Bože, Max. Što da radim? Želim je nagovoriti da ostane sa mnom ovdje, ali me ne želi slušati. Ne želim da ide ovakva na posao. Bojim se i pomisliti što će se dogoditi kada joj Niall ispriča sve. Uh, proklet bio on! U ovom trenu ga stvarno mrzim.

Ustala sam se i pričekala je u hodniku. Nakon pet minuta se pojavila sa novom šminkom i lažnim osmijehom na licu.

„moram nazad na posao."

„Max, stvarno mislim da trebaš ostati."

„moja šefica ne bi razumjela." Htjela sam joj nešto reći, ali me je ona čvrsto zagrlila i sve moje riječi su isparile. Još uvijek se tresla, ali se trudila kako ne bih primijetila. Aurora je došla do nas pa ju je povukla za rukav. Max je čučnula pred nju.

„ne volim kada si tužna, Max. Izvoli." Pružila joj je čokoladu i nasmiješila joj se. „Po i ja uvijek jedemo čokoladu kada smo tužne." Max joj se nasmiješila i lagano je poljubila u kosu.