Želim ostati tvoja. Zar tražim previše?

1. dio

Znate onaj dan kad kažu da treba sve biti u redu? E pa kod nje je taj dan bio strašan. Njen dečko Goran ju je otavio nakon dvije godine veze. Kad kažem nju mislim na jednu predivnu curu smeđe kose i smeđih očiju. Zvala se Barbara. Bila je čarobna. Voljela ga je kao nikad nikog. Voljela je pričati o njemu, ponašala se kao malena curica kraj njega, kao nezaštićeno pile kojega upravo napada sokol, a on će joj u zadnji tren spasiti život. Bilo joj je stvarno teško. Bilo joj je tako jer je svakome vjerovala. Nije izlazila iz sobe niti jela. Samo je gledala kroz prozor. Zamišljala je njega, tog predivnog dečka koji joj je bio sve u životu. Nadala se njegovom pozivu ili bar poruci. Govorila je sebi: ''Nikada neću nikoga zavoljeti kao njega. On mi je bio život, ubio je svaki osjećaj u meni. Zaboravila sam ga još onog dana kada me je ostavio.'' To je govorila samo da je puste na miru da i dalje pati. Ako ništa bar je imala najbolju prijateljicu koja je bila uz nju svaki tren. Znaju se još od malih nogu. Zvala se Lucija. Svaki dan je kod nje, ali od kada ju je Goran ostavio želi biti sama. Jako je smršavila, ništa ne jede.

Uglavnom da više ne duljimo vrijeme je da počnemo bar malo sa tim što se dogodilo kasnije. Bila je pozvana na vjenčanje od maminih i tatinih prijatelja. Morala je imati pratnju pa se odlučila za Luciju. Barbara je morala ići sama jer njeni nisu mogli nikako ići jer su imali posla izvan Hrvatske. Išli su u Njemačku radi dogovora za posao. Lucija se složila s tim da ide s njom jer je i njoj bilo dosadno kod kuće. Sva sreća pa je imala položeni vozački i imala je svoj automobil. Da da, ona je punoljetna. Ima 20 godina, a Lucija ima 19,Barbara je starija 9 mjeseci. Iako nikada nije bila bez roditelja na vjenčanju morala je skupiti hrabrosti i otići.

Lucija: Jesi ti spremna? Ja sam obukla... O moj Bože tako si lijepa. Odakle ti ta crvena haljina?

Barbara: Dobro nisam sad toliko lijepa, ali svejedno hvala. Kupila sam je u nekoj trgovini kada sam išla sa Goranom u Njemačku. Jooj da Goran...

Lucija: Ajde daj zaboravi ga. Prekrasna si. Kako meni stoji moja haljina?

Barbara: Odlična je. Prekrasno ti stoji. Jesi ti sve uzela? Moramo već krenuti!!

Lucija: Da, da jesam. Idemoo!

Kada su došli u Crkvu sjele su kraj nekih dečkiju. Bili su stvarno zgodni. Barbara je napokon pogledala nekoga. Nije se okrenula za nekim dečkom još od kad ju je Goran ostavio.

Barbara P.O.V

Došli smo u restoran i sjele za stol. Kada smo sjele odmah smo ugledale ta dva krasna dečka. Nakon nekog vremena odlučili su se upoznati s nama. Kada su se predstavili tek samo onda shvatile tko su. To su bili...

EVO KAO ŠTO SAM REKLA DA ĆU POČETI NOVU PRIČU. ZNAM DA NIJE BAŠ NEŠTO, ALI POKUŠAT ĆU DA BUDE U SLJEDEĆEM MALO NAPETIJE I ZANIMLJIVIJE.

PUSICAAA!!!