Želim ostati tvoja. Zar tražim previše?

16.dio

1 godina kasnije...

Rog P.O.V

Taj život...To je nekakvo čudo. Kakva je svrha života kada ćemo jednom umrijeti? Čekam da se Barbara probudi iz kome. Bio sam u Italiji već tri puta, svaki put sam se nadao da kada dođem, njene prelijepe smeđe oči će me dočekati i njene usne poljubiti, ali ništa od toga. Čekanje i čekanje...to me ubija, samo čekam tren kada će proglasiti njenu smrt. Sanjao sam kako smo se vjenčali i kako imamo malenu djecu. Život je kurva.. Zasto baš nju uvijek uhvati nekakva nesreća. Došao sam u bolnicu i donio cvijeće kao i svaki put. Pričam s njom nadajući se da me razumije. Petar. Petar šuti od kada se to dogodilo, svaki dan je samnom kod nje iščekivajući taj trenutak kada će se nasmiješiti i otvoriti svoje predivne oči. Volim je i nebih htio da umre. Svaki dan je sve gori i gori, imam osjećaj kao da umirem, kao da mi srce otkazuje. Ako ona umre i ja želim odmah otići sa njom. Svaki dan je kao godina. Doktor je rekao ako se ne probudi morat će otpojiti sa infuzije. Kažu da nema svrhe više pokušavati kada nedaje nikakve znakove koji bi im dali nadu da će se probuditi. Rekao sam treneru da nemogu doći u Italiju jer imam obiteljskih problema. Nitko nezna za to da sam s njom, osim Pjace, Lucije i moje obitelji. Pokušava to prikriti jer odmah će biti gomila pitanja, a to jednostavno ne želim. Jedino što želim je da se probudi i da nastavimo život još bolje nego prije. Došao sam kod nje i gledao kako polako umire. Što biste vi učinili na mom mjestu? ŠTo da učinim da joj pomognem? Što Bog ima protiv nje?  Kako baš ona ima lošu karmu? Sjeo sam kraj nje i počeo pričati.

Ja: Ljubavi moja, želim da živiš još dugo, da imamo djecu, da imamo svoju obitelj, da mogu imati budućnost bilo kakvu. Nemogu zamisliti život bez tebe. Prošla je godina dana, a ti ništa. Samo gledam kako umireš, kako ti je život opleten lancima koji te stežu. Samo otvori svoje oči, nedaj da umrem bez tebe. Želim te da budeš kraj mene, želim da tvoje usne dodiruju moje, da nam se prsti opet isprepliču, da nam se pogledi spoje. Daj mi bar nekakav znak da ima još nade za nas. A onom gadu ću se osvetiti i ubiti ga.

Barbara: Marko...Nepustaj moju ruku...Budna sam..Ne zamišljaš..Nikada te neću ostaviti...Ovaj život posvećujem tebi da me čuvaš i paziš...Da me nikada ne ostavljaš i da živimo..dugo zajedno..da imamo svoju djecu..svoje malene anđele..koje ćemo čuvati kao naši roditelji nas..

Ja: Volim te najviše na svijetu. Nikada te neću ostaviti, nemoj ni ti mene. Čekao sam godinu dana da se probudiš, da mogu vidjeti tvoje prekrasne oči.

Barbara: Želim kući! Ne želim više biti ovdje, samo se želim odmaknuti od bolnice i doktora...

Ja: Zovem doktora.. Odvest ću te kući i tamo ćeš se odmarati.

Otišao sam po doktora i popričao s njim...

Ja: Doktore i šta će biti s njom? Može li kući?

Doktor: Gledajte, ako ide kući mora se odmarati i nesmije hodati još bar tjedan dana. Njeni mišići još nisu spremni na hodanje i teret. Nesmije ni jesti nego mora imati infuziju, a ja ću vam to dati da ponesete kući. Nakon tjedan dana infuzije, može početi jesti kašasto. Kao na primjer: pire krumpir, juhu od graška, juhu od gljiva, a jedino što nesmije jesti je meso. Može jesti pileću juhu samo je morate smiksati s ručnim mikserom da se napravi kao kaša. Može jesti one dječje kašice, to bi bilo i najbolje da jede.

Ja: Dobro znači samo kašasto i dječje kašice, a sokove?

Doktor: Može piti guste sokove. Možete napraviti sok od mrkve i smootie. To bi bilo najbolje. Gazirano ni slučajno.

Ja: Dobro, onda. Mi možemo sada ići?

Doktor: Naravno da možete. Sretan put i čuvajte se.

Ja: Hoćemo.

----------------------------------------------------------------------------

EVO GA LJUDI NOVI DIO JE GOTOV. KAKO VAM SE SVIĐE? VOTE/COM!

PUSAAAAAAA!!!!!!