Želim ostati tvoja. Zar tražim previše?

10. dio

Marko Rog P.O.V

Nakon nekoliko sati čekanja dočekao sam to da sam čuo njenu riječ nakon dva dana. Pozvala me. Prišao sam joj i gledao je u oči. Nije se sječala ničeg što se dogodilo prije. Pitala me je gdje je. Rekao sam da je u bolnici. Pitala me je što se dogodilo i rekao sam joj. Rekla je da je zadnje čega se sječa, rekla je da je čula trubu od auta i osjetila je veliku bol i ništa više. Prepao sam se za nju.

Barbara: Marko... Gdje sam?

Ja: Barbara! U bolnici si ništa se neboj, sve će biti u redu.

Barbara: Što se dogodilo?

Ja: Udario te auto. Boli li te gdje? Da li se sjećaš čega što se dogodilo prije nego li te udario auto?

Barbara: Boli me noga i malo glava. Sjećam se samo jake trube i velike boli. Alii....

Ja: Što? Što je bilo, sjećaš li se još čega? -upitao sam je nesigurno

Barbara: Sjećam se da smo se posvađali prije nego što sam ja otišla i da kada sam otišla da sam otišla u park. Poslije sam zaspala na klupi i netko me je probudio. Došao je neki stari čovjek i pitao me jesam li dobro. Ja sam se ustala i otišla. Kada sam htjela preći cestu neki je auto jako jurio i zabio se točno u mene.

Ja: I ništa više. Policija će doći uzeti tvoju izjavu. Nemoj im ništa prešutjeti.

Barbara: Dobro, neću im ništa prešutjeti. Gdje su moji mama i tata? Gdje su Lucija i Pjaca?

Ja: Svi su tu. Svi su čekali da se probudiš. Svi smo se bojali za tebe. Nisi se budila nikako do sada, doktori su se prepali da ćeš umrijeti. Ali eto, Bog mi te je vratio.

Barbara: Volim te. Hvala ti što se brineš za mene. Želim da zauvijek budeš kraj mene.

Ja: I ja tebe volim do neba. Zauvijek ću se brinuti za tebe i bit ću zauvijek uz tebe pa makar i mi nedali da budem kraj tebe naći ću nekakv način da ti dođem. Moraš znati da sam uz tebe zauvijek.

Barbara: Znam da si uvijek tu za mene i da me nikada nebih ostavio samu.

Ja: Nikada.

Barbara P.O.V

Hvala Bogu što sam živa. Nemogu vjerovati što mi se dogodilo. Sve to zbog jedne glupe svađe, zbog toga sam skoro umrla. Kada sam se probudila kraj mene je bio moj Marko. Toliko ga volim. Rekao je da će policija doći po izjavu. Još mi se nešto vrti po glavi ali se nemogu sjetiti što. Ono lice što je bilo u autu bilo mi je jako poznato. Toliko želim znati tko je to bio, samo da saznam vratit ću mu sve. Toliko o tome koliko mene prati sreća, mogla sam zbog te glupe... Goran! To je bio Goran. Zašto mi je to napravio. Koju svrhu ima od toga. Ma kako bilo da bilo reći ću policiji. Prijavit ću ga pa neka trune u zatvoru. Ništa drugo nije ni zaslužio. Boli me srca na svaku pomisao na to da me je htio ubiti. Ta voljeli smo se i bili dugo zajedno, razmišljali smo o budućnosti, a sada me želi ubiti. Ma on je đubre. Evo dolazi policija u sobu, vrijeme je za izjavu. Ovoga je puta bila policajka.

Policajka: Želim vam brz oporavak!

Ja: Hvala vam!

Policajka: Pa jeste li spremni ispričati mi čega se sječate?

Ja: Da, spremna sam.

Policajka: Pričajte sve čega se sjećate.

Ja: Pa ovako... Prvo sam se posvađala sa dečkom i izašla van iz stana plačući. Utišla sam u park jer se tamo najlakše smirim. Zaspala sam tamo i oko 9 sati probudio me neki stariji čovjek i pitao jesam li dobro. Ništa nisam rekla nego sam se samo ustala i otišla, kada sam krenula preći preko ceste crni auto je jurio prema meni i naglo zatrubio bez zaustavljanja i udario. Prije negoli me je udario vidjela sam svog bivšeg dečka za tim volanom Gorana Kirnića. I to je sve čega se sjećam.

Policajka: Uredu, hvala vam što ste nam dali svoju izjavu.

Ja: Nema na čemu. Hvala vama što ste me poslušali.

Policajka: Doviđenja.

Lucija P.O.V

Toliko sam se prepala za Barbaru. Plakala sam dok se god nije probudila. Njena mama je bila s nama popričala s doktorom i doktor je rekao sve što je imao. Ona je rekla da će biti tu još nekoliko ali će morati ići kući. Otišla je malo prije. I bolje da je otišla i ona je bila jako potresena zbog svega toga što se dogodilo. Pjaca je cijelo vrijeme bio s nama dok smo čekali da se probudi jer i on je jako voli kao prijateljicu. Teško je gledati nekoga dok je u bolničkom krevetu i bojati se jer može svakog trena umrijeti. To me je jako potreslo. Bojala sam se jako da će umrijeti. Trudila sam se da bar malo zaspim, ali nisam mogla. Pjaca mi je rekao da se oslonim na njega, da legnem na njegovo rame. Naslonila sam se ali nije lako zspati i plakati. Volim ga što se brine i za mene i za nju. Ona mi je ipak prijateljica kojoj mogu vjerovati.

Pjaca P.O.V

Toliko mi je drago što se Barbara probudila. Svi smo se jako bojali za nju da će umrijeti. Ponovno je zaspala tako da nismo htijeli smetati i buditi je. Doktor je rekao ako želimo legnuti u sobu do da se malo odmorimo jer nismo oka sklopili od kada se to desilo. Mislili smo da će umrijeti, nikada nisam vidio Roga da se toliko brine o nekome. Nikada nije bio toliko nervozan i tužan, nikada nije toliko plakao.

EVO GA LJUDI KAKO VAM SE SVIĐA. VOTE/KOM NARAVNO AKO VAM SE SVIĐA. PUSAAAAAA!!!!!!!